
11 sij Znamo li što stavljamo na kožu? – Problematični sastojci
Znamo li kemijski sastav proizvoda koje često koristimo?
Znamo li što stavljamo na kožu? Prosječna žena nanese na svoje tijelo oko 168 različitih spojeva dnevno. Naravno ta brojka može varirati, ali ono što zabrinjava je to da se svi ti spojevi mogu naći samo u 4 do 6 kozmetička proizvoda. Šampon, regenerator, gel za tuširanje, sapun, pasta za zube, krema za lice, dezodorans, krema za ruke, mlijeko za tijelo, parfem… Nabrojala sam već 10 proizvoda od kojih neke sigurno svi koristimo, uključujući i mušku populaciju, a još se nisam ni dotakla dekorativne kozmetike. Iako dio tih spojeva ne predstavlja nikakav problem za zdrav organizam, drugi dio ili ima dokazanu štetnost ili još nemamo valjane podatke, jer nije provedeno dovoljno istraživanja. Međutim postoje podaci koji u vezu dovode određene proizvode i njihove spojeve sa zdravstvenim problemima kao što su hormonalni disbalans, genetske mutacije, porođajni defekti, neurološki poremećaji, imunološki problemi, kardiovaskularne bolesti, rak prostate, dojke i još mnogi drugi problemi.
Većina njih su zapravo endokrini disruptori, odnosno svojim oblikom i strukturom sliče i imitiraju prirodne hormone u tijelu i na taj način remete funkciju žlijezdanog (endokrinog) sustava. Ono što je posebno zabrinjavajuće je to da su zapravo štetni već i u malim količinama te problemi koji se javljaju vezano za ove spojeve se većinom ne javljaju odmah, niti za 5 ili 10 godina, već imaju kumulativni učinak, odnosno talože se u tkivima godinama. Štetni efekti se mogu javiti nakon dugih godina korištenja, osobito su opasni za reproduktivni sustav, te se mogu prenijeti na potomstvo i razviti tek kod naše djece. Osim endokrinih disruptora, spojevi mogu biti i karcinogeni (izazivači raka), mutageni (izazivači mutacija na DNA), genotoksični (izazivači promjena na nasljednom materijalu), teratogeni (opasni za embrij/fetus) i još mnogo drugih toksičnosti.
Mnogi od nas paze što jedu i zagovaratelji su organske i „zdrave“ prehrane te izbjegavaju procesirane proizvode, no zaboravljaju da je koža najveći organ na tijelu, pokriva gotovo sve površine i ima veliku moć apsorpcije. Ono što se apsorbira može doći do subkutanog tkiva i ući u krvotok, zatim putem krvi putuje do svih organa i tkiva u tijelu. Upravo zbog ove činjenice trebalo bi obratiti pažnju ne samo na ono što stavljamo u sebe već i na sebe.
Farmaceutska i slične industrije zarađuju velike količine novaca na našim nesigurnostima ili potrebama, i iako bi voljeli vjerovati da su svi proizvodi kreirani upravo da nam pomognu i riješe problem, odnosno iz čiste altruističke želje da se proizvede nešto što će koristiti ljudima, znamo da to nije tako, i da je naš novac ono što proizvođač želi, puno više nego riješiti problem akni ili suhe kože.
Situaciju s testiranjem proizvoda na životinjama neću spominjati u ovom članku jer je to jedna posebna tema koja ima mnoge etičke probleme. Trebaju li životinje patiti da bi mi imali super duge trepavice ili kremu protiv bora? Danas postoje alternative, a mi smo glasači, svojim novcem glasamo za ono što opstaje i što prevladava, stoga se dobro informirajte u čije ruke stavljate novac, a time i moć te prevlast na tržištu.
Trebali bismo se oduprijeti lijepim pakiranjima, ugodnim mirisima i privlačnim bojama i prihvatiti se čitanja onih sitnih slova na poleđini proizvoda, za koje često treba povećalo ili su prekriveni dodatnom etiketom distributera ili morate biti kemičar i razumijeti sve te pojeve koji su uvijek napisani na engleskom jeziku. Kako bih vam olakšala čitanje i skrenula pažnju na ono na što trebate obratiti pozornost te ukratko pojasnila za što koji spoj uopće služi, izdvojila sam neke spojeve za koje se već i naveliko zna da nisu poželjni blizu našeg tijela, no i one za koje ni ne znamo da svaki dan koristimo.
1. Konzervansi
Konzervansi su supstance koje se koriste za sprječavanje kvarenja proizvoda kemijskog podrijetla. Potrebni su u svim proizvodima koji sadrže velike količine vode, jer sprječavaju rast mikroorganizama i razvoj plijesni te produljuju životni vijek proizvoda. Najprihvatljiviji konzervansi su kalijev sorbat (potassium sorbate) i natrijev benzoat (sodium benzoate). Popis nekih manje prihvatljivih i kontroverznih konzervansa:
Parabeni (Metil-, etil-, propil-, izopropil-, butil-, izobutil-)
Najčešće korišteni konzervansi u kozmetičkim proizvodima. Nalaze se u 90% šampona, regeneratora, sapuna, gelova za tuširanje, krema za brijanje, dezodoransa pa čak i u pasti za zube. Možemo ih naći i u hrani. Iako je većina parabena nedavno zabranjena u Europi, i dalje ih možemo naći u proizvodima na europskom tržištu, dok su u SAD-u još uvijek većinom dopušteni. Zabrana parabena u EU vjerojatno proizlazi iz činjenice da je barem jedna vrsta parabena pronađena u tumorskom tkivu raka dojke kod svih 40 žena koje su sudjelovale u jednom istraživanju. Naravno ta veza nije uzročno posljedična, ali ukazuje na to da su parabeni definitivno jedan od rizičnih faktora nastanka raka dojke. Svojom kemijskom strukturom sliče estrogenu, i time se miješaju u normalan rad ovog hormona u tijelu. Mogu izazvati poremećaj rada štitnjače i time utjecati na rad cijelog endokrinološkog sustava te uzrokovati probleme poput pretilosti i neplodnosti. Najveća upozorenja stavljaju se na upotrebu roll-onova i dezodoransa koji sadrže te sastojke zbog područja na koje se apliciraju koje se nalazi blizu limfnih čvorova pazuha i blizu dojke, a zbog kojeg se pretpostavlja da postoji određena korelacija između raka dojke i upotrebe proizvoda s parabenima.
BHA i BHT (butilirani hidroksianisol i butilirani hidroksitoluen)
Sintetički antioksidansi koji pridonose stabilnosti proizvoda, a mogu se naći u dezodoransima, parfemima, dekorativnoj kozmetici, proizvodima za bebe i pastama za zube. Mogu prouzročiti iritaciju kože i alergije. Nisu isto što i BHA kiseline (beta hydroxy acid) koje se koriste kao eksfolijanti koji pomažu prirodno obnavljanje kože i zasad nisu sporna supstanca.
Formaldehid
Svaki peti poizvod sadrži nekakvu supstancu iz koje može nastati formaldehid, ako se već on sam ne nalazi u svom izvornom obliku. Koristi se kao konzervans protiv razvoja mikroorganizama. Formaldehid je klasificiran kao humani karcinogen, a često ga se može naći u šamponima, lakovima za nokte, ljepilu za trepavice, gelu za kosu i dezodoransima.
Methylchloroisothiazolnone i Methylisothiazolinone
Nalaze se u proizvodima za lice, tijelo i za sunčanje. Pri kontaktu s kožom može doći do dermatitisa kod kojeg koža postaje crvena, otekla i upaljena, a to se može dogoditi neposredno nakon nanošenja, ali i naknadno. Mogu imati i neurotoksične posljedice.
Ostali konzervansi
Ovdje su nabrojani samo neki na koje bi trebalo obratiti pažnju, često se nalaze u šamponima za kosu, ali i u svim ostalim preparatima za njegu:
- Diazolidinyl Urea
- DMDM Hydantoin
- Imidazolidinyl Urea
- Quaternum – 15
- Sodium Hydroxymethylglycinate
- 2-Bromo-2-Nitropropane-1,2-Diol (Bronopol)
- Polyoxymethylene Urea
- 5-Bromo-5-Nitro-1,3 Dioxane
2. Surfaktanti i deterđenti
Služe kao sredstva za uklanjanje prljavštine i masnoće s kože ili kose, u kontaktu s vodom se pjene:
- Propylene Glycol (PEG)
- Sodium Lauryl Sulfate (SLS)
- Sodium Laureth Sulfate (SLES)
- Cocoamidopropyl Betaine
Ovo su samo neki od kontroverznih deterđenata/surfaktanata koje možete naći gotovo u SVAKOM proizvodu. Propilen glikol je naveden u The Material Safety Data Sheet kao kemikalija koja ne bi smjela dolaziti u kontakt s kožom. Kozmetička industrija koristi ovu supstancu kako bi „poboljšala izgled kože“ u raznim losionima, kremama, šamponima, gdje služi za vezanje vode na kožu ili kosu, kako bi kosa izgledala voluminoznije. PEG je povezan s kontaktnim dermatitisom i mutiranim staničnim membranama kože. No zasad većina istraživanja zaključuje da nisu opasni u malim količinama, iako se još uvijek ne zna zasigurno o njegovim dugoročnim učincima.
Sve više proizvoda danas ima na etiketi natpis SLS/SLES free, no svejedno je izazov naći šampon za kosu ili pastu za zube bez ovih sastojaka. Ove spojeve ćete prepoznati u proizvodu po tome što se u kontaktu s vodom pjene. Međutim često djeluju prejako i preoštro na osjetljivu kožu, tjeme ili usnu šupljinu. Mogu prouzročiti prilično jako sušenje kože, njezino izbjeljivanje, oštećenja i perut, a ne preporuča se bliski kontakt s očima. Neka istraživanja su pokazala da SLS/SLES denaturiraju bjelančevinu sline mucin, koja ima antimikrobnu ulogu u ustima i sprječava nastanak biofilma (naslaga bakterija) na zubima, a time sprječava i nastanak karijesa. Osim toga mnogi dokazi upućuju da dugoročno korištenje proizvoda s ovim spojevima narušava ravnotežu normalnih ulja na koži i kosi i da su to iritirajuće supstance koje uzrokuju dermatitis i slične probleme te da naša koža ni kosa ne bi trebala biti temeljito „izribana“. Iako je SLES manje iritirajući od SLS-a, zbog svojih nusprodukata je i dalje problematična kemikalija.
3. Silikoni (sve što završava na –cone; dimethicone, methicone, trimethicone.. zatim na –siloxane; cyclosiloxanes, methylsiloxanes.. i na –conol) i mineralna ulja (petroleum)
Nalaze se u većini primera i pudera za lice. Neki su manjeg promjera nego pore pa prolaze kroz njih u krvotok, drugi su preveliki i začepljuju bore. Ironično, često se nalaze u proizvodima protiv akni, a baš su oni ti koji blokiraju normalan rad pora i ne dozvoljavaju hidrataciju kože, i stvaraju debeli sloj na koži koji sprječava prirodan proces ljuštenja starih slojeva stanica s lica, što sve zajedno uzrokuje nastanak akni i prištića. Zbog debelog sloja koji stvaraju, teško se skidaju s lica i kose, a da bi se upotpunosti uklonili potrebno je duplo skidanje šminke i čišćenje lica, a ispiranje iz kose može trajati i do nekoliko pranja. Nalaze se i u kremama za sunčanje, proizvodima za bebe, muškim proizvodima za brijanje. Nisu biorazgradivi što znači da su štetni i za okoliš.
4. Ftalati
Koriste se u kozmetičkim proizvodima kao otapala te kako bi osigurali mekoću krema. Često se nalaze u lakovima za nokte kako bi bili dugotrajniji na noktima. Mogu se naći i u ruževima, tuševima za oči, rumenilu, dezodoransima, muškim proizvodima za brijanje i proizvodima za kosu. Prema istraživanjima nakupljaju se u stanicama našeg organizma i povećavaju rizik od nastanka raka i reproduktivnih problema. Pridonose pretilosti i pojavi inzulinske rezistencije koja je osnova raznih bolesti pa čak i nastanka raka.
5. Etanolamini (monoetanolamin-MEA i dietanolamin-DEA, trietanolamin-TEA)
Koriste se kao emulgatori, surfaktanti, konzervansi i pH podešivači u losionima, šamponima, sapunima, deterđentima, boji za kosu i ostalim proizvodima, a veliki broj istraživanja povezuje ove spojeve s pojavom astme. Često sadrže i nečistoće, tj. spojeve koji se zovu nitrozamini, a nisu direktno navedeni na ambalaži, za koje su istraživanja pokazala da mogu izazvati pojavu raka kod različitih životinjskih vrsta.
6. Fragrance (parfem, mirisne tvari)
Podrazumijeva veliki broj spojeva, koji ne moraju svi pojedinačno biti navedeni na ambalaži. Dodaju se u proizvode kako bi dali ugodan miris ili maskirali neugodne mirise ostalih komponenata u proizvodu. Poznato je više od 3000 spojeva, od kojih su neki i prirodnog oblika, kao što su to neka eterična ulja. Međutim neke “prirodne” komponente su često laboratorijski sintetizirane i mogu imati drugačije učinke na zdravlje od prirodnog oblika komponente. Neki terpeni, kao što je limonen, su povezani sa sekundarnim kemijskim reakcijama sa zrakom u zatvorenim prostorijama, pri čemu mogu nastati formaldehid, glikolni eteri i slične aerosoli. Izloženost parfemima i sličnim mirisnim tvarima povezuje se s različitim zdravstvenim problemima, kao što je alergijski kontaktni dermatitis, astma, glavobolje i estrogensko djelovanje. Ima ih posvuda oko nas i često ih udišemo; u osvježivačima zraka, sredstvima za pranje, deterđentima, omekšivačima, ruževima, kremama i drugim raznoraznim sredstvima i kozmetici.
7. UV filteri i slični spojevi koji se nalaze u kremama sa SPF faktorom
Ethylhexylmethoxycinnamate
Nalazi se u proizvodima za njegu tijela, prije svega u onima koji su predviđeni za upotrebu pri izlaganju suncu. Mogu prouzročiti hormonske poremećaje vezane uz rad štitnjače, ali i hiperpigmentaciju ili depigmentaciju kože.
Benzophenone-3 i benzophenone-1
Nalaze se u šamponima, regeneratorima i ruževima, a u kozmetiku se stavljaju da bi apsorbirali UV zrake te na taj način produljili njezin rok trajanja. Dokazano je da mogu potaknuti alergijske reakcije, najčešće na koži ili očima, a povezani su i s poremećajem rada štitnjače. Mogu se akumulirati u masnom tkivu i pokazalo se da mogu utjecati na sve raniji ulazak djevojčica u pubertet.
Octinoxate i homosalate
Nalaze se u kremama za sunčanje, labelima i ostalim proizvodima sa SPF-om. Mogu uzrokovati endometrozu i predstavljaju rizik za reproduktivni sustav.
8. Hydroquinone (ili tocopheryl acetate)
Koristi se za izbjeljivanje ili posvjetljivanje kože kod pigmentacija i ožiljaka. Može uzrokovati ireverzibilne lezije na koži i povezuje se s povećanim rizikom od raka kože. Najčešće se nalaze u kremama za lice i tijelo.
9.Triclosan
Antiseptik koji se najčešće javlja u dezodoransima, pastama za zube, vodicama za ispiranje usta i antiperspirantima, a koristi se također u proizvodnji sredstava za čišćenje i sapuna. Prema teorijama nekih znanstvenika, nakon nekog vremena bakterije koje triklosan treba uništiti postaju otporne na njega. Endokrini je disruptor, a ometa rad štitnjače, testosterona, i estrogena. Djeca koja su mu izložena u ranoj dobi imaju veće šanse za razvoj alergija, astme i dermatitisa.
10. Teški metali kao što su živa, arsen, aluminij
Mogu se akumulirati u organizmu nakon godina korištenja proizvoda koji ih sadrže i na taj način uzrokovati oštećenja živčanog sustava, endokrinog sustava i potencijalno izazvati nastanak raka. Iako su neki zabranjeni u proizvodima, i nema ih svih navedenih na etiketama, može doći do kontaminacije ostalih sastojaka proizvoda upravo ovim metalima, a da isti nisu navedeni na etiketi. Sastojci koji bi mogli indicirati da se u proizvodu nalaze teški metali su: alomel, lead acetate, mercurio, mercurio chloride ili thimerosal.
Ono što mene osobno zabrinjava je poveznica između aluminija i većeg rizika za razvoj Alzheimerove bolesti, a dovoljna količina istraživanja je donijela zaključak da se aluminij iz kozmetičkih proizvoda također povezuje s većim rizikom od Alzheimerove bolesti. Aluminij se može naći u dezodoransima, antiperspirantima i ostalim oblicima uklanjivača neugodnih mirisa. Dezodoransi služe za prekrivanje tj. maskiranje neugodnih mirisa na površini kože i smatraju se kozmetičkim proizvodom. Antiperspiranti se koriste za smanjenje proizvodnje znoja i smatra ih se „lijekovima“ jer aktivni sastojak antiperspiranata je obično nekakav oblik aluminijske soli koji prodire kroz pore kože i začepljuje žlijezde znojnice, dakle djeluje duboko u slojevima kože, ne samo na površini. Većina proizvoda na našim policama je i dezodorans i antiperspirant. Problematično je što se aluminij nalazi u većini ovih proizvoda i alternative u RH su zasad vrlo skromne i cjenovno zahtjevne. Ako bacite pogled na svoju bočicu dezodoransa, velika je vjerojatnost da će u njegovom sastavu biti aluminij. Iako naravno nema dovoljno istraživanja koja bi potvrdila dugoročne i kumulativne efekte ovog teškog metala iz kozmetike, svakako treba pripaziti i donijeti vlastitu preventivnu odluku u korist ili protiv korištenja aluminija u kozmetici.
11. Katran (coal tar)
Katran je nusprodukt koji nastaje prilikom procesiranja ugljena i najvjerojatnije da je karcinogen za ljude. Derivati ovog spoja se koriste u šamponima protiv peruti. U EU je zabranjeno njegovo korištenje u proizvodima, no pripazite na etikete ako kupujete izvan granica EU.
12. Talc (s česticama azbesta), Mica (tinjac), silica i nano titanium dioxide
Talc je bijela tvar u obliku praha koja se koristi u bebi puderima i sličnim proizvodima. Problematičan je samo ako sadrži tragove azbesta, jer u tom slučaju je to izuzetno karcinogena supstanca, iako ima nekih dokaza da i onaj oblik bez azbesta može uzrokovati štetu organizmu. Ostali spojevi su problematični ako se koriste u obliku praha ili aerosoli, jer se nalaze u obliku nanočestica koje se lako udišu i uglave u našem tijelu, gdje mogu uzrokovati iritaciju pluća. Tijekom vremena takva iritacija može dovesti do većih respiratornih problema. U obliku krema i losiona nemaju takav učinak.
13. Toluen
Koristi se kao otapalo i razrjeđivač boje u lakovima za nokte. Povezan je s iritacijama kože i dišnih puteva, također i oštećenjima centralnog živčanog sustava, bubrezima i jetrom.
14. Alkoholi
“Loši” alkoholi:
- Propyl Alcohol (propanol, propilni alkohol)
- SD Alcohol (denatuirani alkohol, alcohol)
- Methylalcohol (metilni alkohol, metanol)
- IsopropylAlcohol (Isopropanol, izopropil alkohol)
- Ethanol (etanol)
- Alcohol Denat
“Loši” alkoholi isušuju kožu te ona postaje isušena, nezaštićena i vrlo često izlučuje još više sebuma. Uzrokuje prerano starenje kože kao i dobru podlogu za napad virusa i bakterija. Osim toga, nakuplja se u organizmu te može uzrokovati alergije i poremećaj hormona.
Najčešće se nalaze u kozmetici za masnu i problematičnu kožu te u proizvodima za kosu, tijelo, lice i makeup-u.
Tzv. “dobri” alkoholi dobivaju se iz biljnih izvora, a nazivaju se i masnim alkoholima ili kiselinama. Služe kako bi se proizvod lijepo razmazivao, kao konzervans ili za vlagu kože. Nije ih potrebno izbjegavati, iako treba biti oprezan kao i sa svakim drugim sastojkom kod osjetljive kože. Najčešći “dobri” alkoholi su:
- Cetearyl Alcohol: je masni alkohol koji daje proizvodima finu teksturu i stabilnost. Potencijalno je iritativan i komedogen.
- Glicerin(glicerol): iako trostruki alkohol po formuli, ovo je sastojak koji daje vlažnost i gipkost koži i nije ga potrebno izbjegavati
- Cetyl Alcohol (cetil alkohol): masni alkohol dobiven sapunizacijom određenih biljnih ulja. Koristi se kako bi proizvod bio lijepe teksture i stabilan. Vrlo je komedogen pa ako imate problema s aknama, izbjegavajte ovaj sastojak.
- Stearyl Alcohol(stearil alkohol): slično poput Cetyl Alcohola
- Benzyl Alcohol: aromatski alkohol koji se nalazi u biljkama a služi kao mirisni sastojak ili otapalo. Nije štetan i ima analgetska svojstva.
- Lauryl Alcohol
- Lanolin Alcohol
15. Komedogeni sastojci
Komedogeni sastojci su oni koji začepljuju pore i potiču stvaranje mitesera i akni na koži koja je sklona aknama, poput silikona i SLS-a. Mnogi preparati dekorativne i preparativne kozmetike sadržavaju i kemijske tvari koje izazivaju akne pa čak i kreme koje su namijenjene specifično protiv akni. Kozmetički sastojci na koje treba obratiti najviše pažnje ukoliko ste skloni aknama: lanolin, fragrance, mineral oils (petroleum, paraffin oil, vaseline), isopropyl palmitate,myristyl propionate isopropyl isothermal,myristyl myristate, putty sterate, isostearyl neopentonate decyl oleate, octyl sterate, octyl palmitate, isocetyl stearate te biljna ulja poput bademovog, sojinog, ulja noćurka, kokosovog, ulja pšeničnih klica, ulja divlje ruže i kakao maslaca. Treba ih miješati u manjem postotku u prirodnim kremama ukoliko vam smetaju komedogeni i skloni ste stvaranju akni.
Popis svih komedogenih i stupanj njihove komedogenosti možete pogledati ovdje .
Pogledajte i popis potencijalnih štetnih sastojaka po proizvodu:
Naravno treba napomenuti, da je sve ono što je na policama prošlo određene zakonske regulativne i da se većina supstanci nalazi u malim količinama i da je sigurna za upotrebu. Međutim, svaki dan dolazi do novih saznanja i otkrića i ono što je bilo dopušteno prije 50 godina, danas je možda zabranjeno. Ono na što znanstvenici također ne mogu utjecati, kad se govori o procjeni rizika prilikom unosa dnevne doze određene tvari, je životni stil potrošača, odnosno osobne odluke da se koristi više proizvoda na dan s istim problematičnim kemikalijama (šampon, gel za tuširanje, mlijeko za tijelo, dezodorans, krema za lice, piling, pasta za zube, puder i ostala dekorativna kozmetika) prilikom čega može doći do prelaska maksimalne preporučene granice za određenu tvar. Može doći do koktel efekta prilikom kojeg razne kemikalije iz različitih proizvoda međusobno reagiraju ili reagiraju s okolišem, hranom i drugim proizvodima koji također sadrže razne kemijske spojeve.
Nakon par izleta u kupovinu i čitanja etiketa, trebali biste se naviknuti na ovakvu praksu, ono što je navedeno pri vrhu na popisu sastojaka su spojevi koji se u proizvodu nalaze u najvećoj količini i često je to voda, kako popis ide dalje, tako sastojcima opada količina u proizvodu, odnosno zadnjeg navedenog spoja ima najmanje u proizvodu, tako da ako je i neki problematičan spoj na dnu popisa, to nije razlog za preveliku brigu. Ako i dalje budete imali poteškoća, možete se poslužiti raznim aplikacijama koje skeniraju popis sastojaka i automatski vam daju informacije o štetnim spojevima, njihovom utjecaju na zdravlje, te rangiraju proizvode od prihvatljivih do izuzetno štetnih (aplikacije: Ingredio Beta i Clean Beauty). Postoji i online baza (baza 1 i baza 2) koja daje rezencije proizvoda i izdvaja prihvatljive proizvode. Kupujte pametno i samo ono što vam je iznimno potrebno!
S obzirom da je jasno da se određeni proizvodi moraju koristiti i uvelike nam olakšavaju život, u sljedećem članku ću izdvojiti neke proizvode koje osobno koristim, a ne sadrže ili sadrže iznimno malo neprihvatljivih sastojaka. Također, slijede i recepti kako biste napravili vlastite kreme i ostale kozmetičke proizvode!
Anja Bašnec, mag.nutr.
Literatura:
Babich H, Babich JP (1997) Sodium lauryl sulfate and triclosan: in vitro cytotoxicity studies with gingival cells. Toxicology Letters, 91:189-196.
Bridges B (2002) Fragrance: emerging health and environmental concerns. Flavour Fragr. J., 17: 361–371.
Casals-Casas C, Desvergne B (2011) Endocrine Disruptors: From Endocrine to Metabolic Disruption. Annual Review of Physiology, 73:135-162.
Darbre PD (2005) Environmental oestrogens, cosmetics and breast cancer. Best Practice & Research Clinical Endocrinology & Metabolism, vol. 20, 1:121–143.
Darbre PD, Aljarrah A, Miller WR, Coldham NG, Sauer MJ, Pope GS (2004) Concentrations of Parabens in Human Breast Tumours. J. Appl. Toxicol, 24:5–13.
De Groot A, White IR, Flyvholm MA, Lensen G, Coenraads PJ (2010) Formaldehyde-releasers in cosmetics: relationship to formaldehyde contact allergy. Contact Dermatitis, 62: 18–31.
De Jongh CM, Verberk M, Withagen CET, Jacobs J, Rustemeyer T, Kezic S (2006) Stratum corneum cytokines and skin irritation response to sodium lauryl sulfate. Contact Dermatitis, Vol 56, 6:325-333.
Dodson RE, Nishioka M, Standley LJ, Perovich LJ, Brody JG, Rudel RA (2012) Endocrine Disruptors and Asthma-Associated Chemicals in Consumer Products. Environmental Health Perspectives, 120:7.
Fruijtier-Polloth C (2005) Safety assessment on polyethylene glycols (PEGs) and their derivatives as used in cosmetic products. Toxicology, 214:1–38.
Harvey PW, Darbre P (2004) Endocrine Disrupters and Human Health: Could Oestrogenic Chemicals in Body Care Cosmetics Adversely Affect Breast Cancer Incidence in Women? A Review of Evidence and Call for Further Research. Journal of applied toxicology, 24:167–176.
Harvey PW, Everett DJ (2006) Regulation of endocrine-disrupting chemicals: Critical overview and deficiencies in toxicology and risk assessment for human health. Best Practice & Research Clinical Endocrinology & Metabolism, Vol. 20, 1:145–165.
Horii Y, Kurunthachalam K (2008) Survey of Organosilicone Compounds, Including Cyclic and Linear Siloxanes, in Personal-Care and Household Products. Arch Environ Contam Toxicol, 55:701–710.
Jakaša I, De Jongh CM, Verberk MM, Bos JD, Kežić S (2006) Percutaneous penetration of sodium lauryl sulphate is increased in uninvolved skin of patients with atopic dermatitis compared with control subjects. British Journal of Dermatology, 155: 104-109.
Lessman H, Schnuch A, Geier J, Uter W (2005) Skin-sensitizing and irritant properties of propylene glycol. Contact Dermatitis, 53: 247–259.
Lu Y, Yuan T, Wang Kannan K (2011) Concentrations and assessment of exposure to siloxanes and synthetic musks in personal care products from China. Environmental Pollution, 159:3522-3528.
Nohynek GJ, Antignac E, Re T, Toutain H (2010) Safety assessment of personal care products/cosmetics and their ingredients. Toxicology and Applied Pharmacology, 243:239–259.
Pauwels M, Rogiers V (2010) Human health safety evaluation of cosmetics in the EU: A legally imposed challenge to science. Toxicology and Applied Pharmacology, 243:260–274.
Singh P, Nanda A (2012) Nanotechnology in cosmetics: a boon or bane? Toxicological & Environmental Chemistry, Vol. 94, 8:1467–1479.
Wang R, Moody RP, Koniecki D, Zhu J (2009) Low molecular weight cyclic volatile methylsiloxanes in cosmetic products sold in Canada: Implication for dermal exposure. Environment International, 35:900–904.
Zirwas MJ, Moennich J (2008) Antiperspirant and Deodorant Allergy Diagnosis and Management. Clinical contact dermatology, vol 1:3.