16 ožu Svjetski dan prava potrošača 2016.: Antimikrobna rezistencija

Svjetski dan prava potrošača obilježava se 15. ožujka od 1983. godine, s ciljem aktualiziranja pitanja i problema iz područja zaštite potrošača. Time se obilježava datum iz 1962. godine kada je predsjednik John F. Kennedy po prvi put definirao pojam prava potrošača. Ovogodišnji Svjetski dan prava potrošača posvećen je podizanju svijesti o problematici antimikrobne rezistencije.

Antibiotici su osnovni alat za borbu protiv infekcijskih bolesti. To su kemijske tvari koje ubijaju mikroorganizme ili inhibiraju njihov rast. Dobivaju se prirodnim putem (od gljivica – penicilin ili bakterija tetraciklin), sintetski (fluorokvinoloni) ili polusintetski (amoksicilin).

Antimikrobna rezistencija je pojava nastanka otpornosti bakterija na antimikrobne tvari. Ona se može prenijeti sa životinja na ljude preko hrane, direktnim kontaktom sa životinjama ili preko okoliša, ali smatra se kako je glavni način prijenosa preko hrane animalnog podrijetla. Voće i povrće kontaminirano animalnim otpadom ili kontaminiranom vodom može također predstavljati način prijenosa. Posljedica antimikrobne rezistencije u ljudi su pojava infekcija koje se mogu jako teško izliječiti, ili se uopće ne mogu izliječiti. Zbog globalne trgovine hranom životinjskog podrijetla i životinja koje se koriste za dobivanje hrane, antimikrobna rezistencija može se proširiti daleko od mjesta (zemlje) u kojoj nastaje.

Europska medicinska agencija (engl. European Medicines Agency – EMA) i Europski Centar za sprečavanje i suzbijanje bolesti (engl. European Centre for Disease Prevention and Control –ECDC) procijenili su da godišnje u EU više od 25000 pacijenata izgubi život zbog infekcija uzrokovanih bakterijama otpornim na antibiotike.

Neke bakterije su otporne od davnina, i za njih kažemo da imaju prirodnu otpornost. S druge strane, neke bakterije razvile su otpornost unazad zadnjih nekoliko desetaka godina i to se zove stečena otpornost. Bakterije su izuzetno prilagodljive i imaju sposobnost brzih promjena kao odgovor na promjene u okolišu, a jedna od njih je i prisustvo antibiotika. Jednom kad bakterija postane otporna na antimikrobnu tvar, preko mutacije u svojoj DNA, rezistencija se dalje širi baš kao što se širi i sama bakterija. Kako se genetske mutacije i prijenos gena u bakterijama ne može spriječiti, napori ka sprječavanju antimikrobne rezistencije moraju se usmjeriti na:

  • Smanjivanje nepotrebnog korištenja antimikrobnih tvari i promoviranje njihove razumne uporabe kako bi se smanjio razvoj rezistencije;
  • Prekidanje širenja sojeva rezistentnih bakterija među pojedincima i zajednicama preko poboljšanja kontrole infekcija, te mjera za prevenciju (npr. vakcinacija), higijenu i biozaštitu.

Antibiotici se u životinja najčešće koriste za liječenje dišnih i probavnih zaraza kod životinja u intenzivnom uzgoju, kao što su pilići, prasci, telad, ali i za individualno liječenje životinja, posebice visokoproduktivnih mliječnih krava kod terapija upala mliječne žlijezde. Jedno vrijeme, antimikrobne tvari koristile su se kao antibiotski pokretači (promotori) rasta, kada su dodavne hrani u dozama koje su bile niže od uobičajenih za liječenje infekcija. Takva praksa zabranjena je u EU još 2007. godine.

Na razini EU antimikrobna rezistencija prati se u zoonotskim bakterijama roda Salmonella iCampylobacter te E. coli. Antimikrobne tvari na koje se treba obratiti posebna pozornost i za koje se trebaju donijeti posebne strategije su fluorokinoloni, cefalosporini treće i četvrte generacije, te makrolidi.

Smanjena potreba za korištenjem antimikrobnih tvari kod životinja koje služe za proizvodnju hrane može se postići poboljšanjem higijene držanja životinja, sprječavanjem bolesti korištenjem cjepiva i drugim mjerama poput korištenja probiotika (korisnih bakterija iz druge hrane), prebiotika (neprobavljiva hrana koja pomaže razvoj probiotičkih bakterija) i kompetitivnih intestinalnih bakterija koje ograničavaju kolonizaciju nekih patogenih bakterija.

Prema preporuci WHO svi zajedno trebamo djelovati kako bi doprinijeti sprečavanju nastanka rezistencije.

Preporuke za građane/potrošače:

  • Pravilno i redovito prati ruke te izbjegavati kontakt s bolesnim ljudima i time spriječiti prijenos bakterijskih i virusnih infekcija
  • Redovito se cijepiti
  • Koristiti antimikrobne pripravke samo kad ih prepiše liječnik, na način i dovoljno dugo kako su prepisani
  • Nikada antimikrobne pripravke dijeliti drugima ili koristiti ono što je od nekog drugog ostalo

Preporuke za zdravstvene radnike:

  • Povećati sprječavanje i kontrolu infekcija u bolnicama i klinikama
  • Prepisivati i davati antibiotike samo kad je to neophodno, i u skladu s bolesti koja se liječi

Preporuke za zakonodavna tijela:

  • Poboljšati monitoring o proširenosti i uzroku nastajanja rezistencije
  • Jačati kontrolu i sprječavanje zaraznih bolesti
  • Kontrolirati korištenje lijekova i promovirati njihovu prikladnu primjenu
  • Informirati javnost o posljedicama antimikrobne rezistencije te ulogama javnosti i zdravstvenih radnika u tome
  • Poticati razvoj novih načina liječenja

Znanstvenici i industrija mogu doprinijeti otkrivanjem i razvojem novih cjepiva, dijagnostičkih materijala, liječenja zaraznih bolesti i slično.

Praćenje antimikrobne rezistencije zoonotskih i komenzalnih bakterija u životinja koje se koriste za dobivanje hrane te proizvodima animalnog podrijetla vrlo je važno i preduvjet je za razumijevanje nastanka i širenja otpornosti. Na taj način osigurani su odgovarajući podatci za procjenu rizika, provođenje i ocjena ciljanih intervencija. Na taj se način može procijeniti povezanost među korištenja antibiotika i pojave rezistencije bakterija u životinja, hrani i ljudima.

preuzeto sa stranice HAH