slowfood

26 sij ”Slow food” kao stil života

Slow food organizaciju pokrenuo je Carlo Petrini sa grupom istomišljenika osamdesetih godina prošlog stoljeća s namjerom očuvanja tradicionalnih vrijednosti, posebice ruralnih krajeva diljem svijeta, očuvanja ukusne i kvalitetne hrane te gastronomskog užitka vezanog uz danas već gotovo zaboravljeni ‘sporiji’ tempo života.
Sporiji tempo života ne znači a priori biti spor, ali govori o svjesnosti da frenetičnost s kojim se danas sve više susrećemo na svim poljima društvenog razvoja i razvoja proizvoda ne mora nužno dovesti do njihove produktivnosti na kvalitativnoj razini.
Cilj je osigurati sveobuhvatni pristup hrani proizvedenoj kroz regionalnu tradiciju, što bi se moglo postići snažnom vezom između hrane koja nam se servira, zdravog odnosa sa Zemljom i ljudima te kroz humanu politiku (donošenje odluka) i kulturu (očuvanje). Danas, 35 godina kasnije, Slow food je organizacija iza koje stoji tisuće projekata i milijun istomišljenika u više od 160 zemalja svijeta.

Filozofija je jednostavna i može se sažeti u tri segmenta: dobro, čisto i pravedno.
Dobro: proizvesti hranu koja je kvalitetna, zdrava, svježa odnosno sezonska, te time bogata okusima i prije svega karakteristična za područje u kojem se konzumira

Čisto: proizvesti hranu na način koji ne šteti okolišu, ne ugrožava životinje i zdravlje ljudi

Pravedno: proizvesti hranu prihvatljivog cjenovnog razreda za konzumente, te omogućiti poštene platežne uvjete za prije svega male proizvođače hrane

Ekološka održivost prvi je i najvažniji preduvjet da neki proizvod bude ”čist”. U današnje vrijeme o tome odlučuje potrošač odnosno njegova platežna moć, kao i ekonomski interesi proizvođača. Dakle, proizvod je ”čist’ onoliko koliko je održiv s ekološkog stajališta što bi trebalo biti u domeni poljoprivrednika, prerađivača, a tu su i dva čimbenika koji mogu direktno odnosno indirektno usmjeravati proizvodnju – političari putem donošenja zakona i građani koji svakodnevno odlučuju kakav će proizvod kupiti.

Autohtone vrste nastale i evoluirale unutar vlastitog ekosustava osiguravaju nam bogatstvo i raznovrsnost okusa, te radi prirodnog mikrosustava – samoodrživost i kontinuirano obnavljanje.

Humana industrija sama po sebi ne mora značiti neodrživost, dakle postoje i takve industrije koje proizvode dobre proizvode, brinu o okolišu i poštuju svoje radnike. Kada se na tržištu pojavi proizvod s niskom cijenom, potrošač valja osvijestiti koliko je taj proizvod subvencioniran da bi opstao na tržištu unutar takvog cjenovnog razreda, da li je on produkt intenzivne poljoprivrede te što intenzivna poljoprivreda i njezine metode dugoročno donose okolišu.

Istraživanja profesora Jules Prettija i Tim Langa s Londonskog sveučilišta objavljena u Food Policy Jurnal (www.sciencedirect.com), pokazuju da hrana koja je uzgojena i konzumirana u lokalnim uvjetima ima veću biološku vrijednost tj. biološki je održivija od hrane biološki uzgojene u ‘dalekim’ krajevima koja je da bi došla na naše stolove morala preći određenu udaljenost (food miles ili tzv.prehrambene milje), dakako u pitanju su ovdje i ekološki čimbenici. 4mekey crack

Trenutno ‘Slow Food’ razmatra kako pomoći malim lokalnim proizvođačima da ojačaju, putem prijedloga koji bi bio upućen nadležnim strukturama da osmisle odgovarajuću politiku poreza, poticaja i zakonske regulative. Što se tiče zakonske regulative prijedlog se odnosi između ostalog i na uvrštavanje cijene tzv. prehrambenih milja na prehrambene deklaracije.

Osim već spomenute ekološke održivosti važna je i ekonomska održivost. Različita područja u svijetu imaju različite te nerijetko ako ih krenemo uspoređivati i nepravedne tzv. sturtup uvijete u socijalnom pogledu. Problem leži u tome da uloženi kapital nije ‘strpljiv’ te očekuje instant-zaradu. Organizacija Slow Food vidi rješenje problema kroz edukaciju suproizvođača (njihovih osjetila, senzibilnosti i intelekta) odnosno valjalo bi redefinirati ulogu potrošača kao tzv. suproizvođača (on nije samo konzument hrane već i potrošač resursa poput vode, zemlje i zraka).

Umjesto zaključka, slijedi citat Carla Petrinija: „Važan je dijalog ‘dvaju svjetova’: prehrambene industrije koja dozvoljava dijalog s lokalnim prerađivačkim metodama, moderna agronomska znanost koja će biti u dijalogu s spoznajama agroekologije i pojedinim tradicionalnim znanjima, te znanstveno istraživanje kojemu nije isključivi cilj samo-produktivnost već biti u službi proizvodne zajednice i male poljoprivrede uzimajući u obzir oba znanja.  Važno je da se na taj način uspostavi konstruktivna komunikacija i stavi na raspolaganje znanje, a u službu dobre, čiste i pravedne proizvodnje hrane, odnosno kvalitativnog napretka.  actual multiple monitors crack

Hrvojka Becker,ing.prehrambeni tehnolog, nutricionist    adobe premiere pro crack bioshock crack
www.zdravaprehrana.info

baixaicrack.com

Baixar KineMaster Crackeado

Baixar EaseUS Data Recovery Wizard Crackeado

 altium designer crack