25 velj Proteinski nadomjesci kod sportskih rekreativaca

Među mladima koji odlaze u teretanu i sportašima rekreativcima često se vode rasprave o dobrobiti i štetnosti uzimanja proteinskih nadomjestaka u prehrani.
Potrebe profesionalnih sportaša su zaista posebne, a ne jednom smo, nažalost, bili svjedocima korištenja zabranjenih supstancija u želji za postizanjem što boljih sportskih rezultata. Brigu o prehrani i zdravlju profesionalnih sportaša obično vodi tim stručnjaka, a nutricionist bi svakako trebao biti uključen u taj tim. Osnovne građevne jedinice našeg tijela su proteini, koji su građeni od aminokiselina. Šećeri su nam glavna energetska namirnica, a masti u našem organizmu služe za pohranjivanje energije. Ovo je pojednostavljen prikaz jer su u stvarnosti funkcije i potrebe za osnovnim skupinama namirnica prilično isprepletene i vrlo složene. Dodatno ili pojačano uzimanje proteina trebalo bi poslužiti za izgradnju mišićne mase i postizanje željenog boljeg izgleda (odnosno, suvremenog pojma boljeg izgleda) i radi bržeg oporavka eventualno oštećenih ili ozlijeđenih mišića. Istovremeno, u sportskom nastupu osoba dobiva na snazi i izdržljivosti. Ipak treba imati na umu da je potrebno puno redovite fizičke aktivnosti, i aerobne i anaerobne, da bi se mišići izgradili. Mišići su građeni od posebnih mišićnih vlakana, odnosno proteina aktina i miozina, koji prema živčanim signalima stežu i opuštaju mišiće i time omogućuju pokret. Mišićni su proteini građeni od aminokiselina, a naše tijelo ne može samo proizvesti devet esencijalnih aminokiselina, nego ih trebamo dobivati hranom. Za izgradnju mišića posebno su važne aminokiseline razgranatog lanca (BCAA – leucin, izoleucin i valin), za koje se smatra da se ubrzano troše prilikom pojačane fizičke aktivnosti, pa ih stoga i treba dodatno uzimati.

Teško je reći koliko dodatnih proteina treba uzimati jer se i sami stručnjaci spore oko količina, koje, pak, znatno ovise o intenzitetu treninga. Neki se još uvijek drže starih smjernica: 0,8 g proteina po kilogramu tjelesne mase, a neki preporučuju novije smjernice: za sportove izdržljivosti: 1,2 – 1,4 po kilogramu tjelesne mase, a tijekom bavljenja sportovima snage 1,4 – 1,8 g.

Gotovi proteinski napici dijele se na one koji su potpuni (sadrže sve esencijalne aminokiseline) i one koji su nepotpuni te mogu biti brze ili sporije apsorpcije. Na tržištu je trenutačno najpopularniji protein sirutke (eng. whey), a koriste se još kazein i protein soje. Sastavu proteinskog nadomjeska mogu biti još dodane i masti, vitamini, minerali i probiotici. Kada koji upotrebljavati i treba li biti u kombinaciji s „brzim“ ugljikohidratima (maltdekstroza), najbolje je posavjetovati se sa stručnjakom.

Danas postoji određena zabrinutost zbog primjene proteinskih nadomjestaka, često zbog kvalitete proteinskih nadomjestaka. Oni koji prilično vode računa o zdravoj prehrani, smatraju da je ideja o proteinima u svojoj osnovi sasvim ispravna i opravdana, ali da su „umjetni“ proteini štetni zbog kemijskog procesa obrade namirnica. Naime, proteinski nadomjesci dobivaju se kao izolati, hidorlizati i koncentrati kemijskim postupcima iz prirodnih sirovina, koje pak mogu biti upitne čistoće (posebno kad je u pitanju GMO soja ili sirutka iz mlijekaupitne kvalitete, primjerice, s dodatkom hormona). Često im se dodaju i umjetne arome i boje, konzervansi, dodatna sladila, odnosno potencijalno štetne supstancije. Drugi su, pak, zabrinuti zbog prekomjerno unesenih količina proteina jer smatraju da se viškom proteina (kao i kod ketogene, mesne, dijete) u organizmu stvaraju velike količine ketona, koje znatno narušavaju acidobazičnu ravnotežu organizma i narušavaju zdravlje bubrega.

Dokle god se ne provedu opsežne i kvalitetne studije koje će moći nedvosmisleno dokazati korist, odnosno štetnost nekih pripravka, dotle, kao i u svemu, treba postupati razborito. Proizvodi su namijenjeni sportašima, a o njihovoj primjeni treba se savjetovati sa stručnjakom i izabrati proizvod provjerenog proizvođača. Osobe koje rekreativno vježbaju ili odlaze u teretane trebale bi imati na umu zdravstvene dobrobiti sporta, a ne samo vizualne. Njima je dovoljno povećanje unosa proteina iz hrane kao što su domaća sirutka, svježi sir, jaja (ne više od 4 tjedno), srdele, skuše, losos i bakalar, piletina i puretina, nemasna kuhana govedina, lješnjaci i bademi, mahunarke i pseudožitarice poput kvinoje

Autorica članka
Aleksandra Grundler Bencarić
mag. pharm.