Stoga nedostatak folne kiseline u organizmu uzrokuje megaloblastičnu anemiju; javljaju se nezrele crvene krvne stanice, zbog čega se smanjuje sposobnost eritrocita da prenose kisik, a očituje se kao umor, slabost i otežano disanje. Sličnu anemiju može izazvati i nedostatak vitamina B12 pa je, zbog pravilnog liječenja, uvijek potrebno ustanoviti točan uzrok. Simptomi nedostatka vitamina B9 mogu biti upala sluznice jezika i usta, proljev, zbunjenost, razdražljivost, umor, zaboravljivost, nesanica ili glavobolja. Smatra se da folna kiselina ima i važnu ulogu u zdravlju srca te u sprečavanju staničnih promjena koje mogu dovesti do raka, no potrebno je provesti dodatna istraživanja.

Prirodni izvori folne kiseline su jetra, bubrezi, zeleno povrće, šparoge, kvasac, grah, gljive, meso, sok od rajčice, sok od naranče i orasi. Neke žitarice sadrže i do 100 % dnevnih potreba folne kiseline, tako da se preporučuje njihovo svakodnevno konzumiranje. U nekim se zemljama (primjerice, SAD) kruh, brašno, tjestenina, kukuruz i bijela riža dodatno obogaćuju ovom kiselinom.

Folna kiselina posebno je važna za rani razvoj ploda te trudnice imaju povećane potrebe za folatima. Njezin nedostatak u prvim tjednima razvoja ploda može dovesti do spine bifide, nepravilnog zatvaranja neuralne cijevi, odnosno nepotpunog zatvaranja kralježničnog kanala u kojem se nalazi kralježnična moždina. Poremećaj može zahvatiti jedan ili više kralježaka, najčešće u predjelu oko struka. Nezatvoreni dio kralježnice može biti izuzetno mali, te gotovo i ne stvara tjelesne smetnje, a najčešće se otkriva slučajnom rendgenskom snimkom. No ponekad rascjep može biti i velik, što dovodi do teške invalidnosti. Uzimanjem dodatne količine folne kiseline prije začeća i u vrijeme rane trudnoće, smanjuje se rizik nastanka spine bifide.

Prema nalazima SZO-a, u svijetu se rađa više od 300.000 djece sa spinom bifidom te su izdane nove preporuke za primjenu folne kiseline u žena koje planiraju trudnoću ili su tek začele. Smatra se da do sada preporučena doza folne kiseline od 400 mikrograma može biti i veća, što ovisi o izvorima folne kiseline u pojedinoj zemlji. Na primjer, u SAD-u je na snazi odredba iz 1996. godine da proizvođači instant-obroka od žitarica moraju dodavati 140 mikrograma folne kiseline po obroku. Kasnije studije su pokazale da se pojavnost nastanka spine bifide smanjila, a koncentracija folata u krvi stanovništva povećala. Dakle, SZO preporučuje svakoj zemlji da svojim nacionalnim planovima odredi dozu folne kiseline koju trebaju uzimati žene koje planiraju trudnoću ili su upravo začele, a uzimajući u obzir sociološko-ekonomske prilike u zemlji, uobičajeni način prehrane i eventualno obogaćivanje hrane folnom kiselinom.

Osim trudnica, povećanu potrebu za folatima imaju i dojilje, alkoholičari, osobe koje boluju od crijevnih bolesti, psorijaze, astme, reumatoidnog artritisa te osobe koje su na dijalizi. Preporučena dnevna doza za žene i muškarce je 400 mikrograma folata.

Pravilnom i uravnoteženom prehranom u organizam se unosi dovoljno folata, no liječnik može savjetovati da se doza poveća dodacima prehrani ili lijekovima. To se obično propisuje osobama koje su dugo uzimale lijekove koji sadrže sulfonamide ili neke lijekove za epilepsiju. Ponekad se folna kiselina propisuje i oboljelima od karcinoma, ako su, na primjer, na terapiji metotreksatom, ali o tome odlučuje isključivo liječnik specijalist onkolog. Također, ljudi i na svoju ruku odluče uzimati folnu kiselinu te je dobro znati da ona može s nekim drugim lijekovima imati međudjelovanje. Tako neki analgetici ili estrogeni smanjuju resorpciju folne kiseline te se može dogoditi da unatoč dodatnom unosu folata u organizmu nastaje nedostatak. Ako se, pak, istovremeno uzimaju neki dodaci prehrani s kompleksom vitamina B, koji sadrži folnu kiselinu, može nastati predoziranje. Iako se to izuzetno rijetko događa, prilikom samoliječenja treba se posavjetovati s ljekarnikom.