06 svi Marketing bez granica

Voda obogaćena kisikom, majoneza bez emulgatora i polutrajna šunka koja na prvi pogled ne sadržava aditive… Vjerujete li takvim marketinškim porukama?

Marketing bez granica

Proizvođači se trude svoje proizvode pokazati u najboljem svjetlu. Često u drugi plan stave informacije koje su potrošaču važne, ali bi ga mogle „prestrašiti”. Ponekad pretjeraju u isticanju prednosti i dobrobiti koje proizvod nudi, a ponekad iznesu i mnoge neistine. Učitelji i nastavnici kemije i biologije u svoju nastavu mogu uvrstiti odabrane primjere koji ilustriraju sve navedeno i tako ispuniti neke zahtjeve koje pred njih stavlja kurikulum građanskog odgoja i obrazovanja.

VODA OBOGAĆENA KISIKOM

Jeste li čuli za proizvod koji se oglašava kao „voda obogaćena kisikom”? Posjetio sam mrežnu stranicu gdje se takav proizvod oglašava, proučio napisano i evo nekoliko mojih zaključaka.

Oglas kaže da u toj vodi obogaćenoj kisikom ima 200.000 više otopljenog kisika nego li u običnoj vodi. U litri vode pri normalnom atmosferskom tlaku i sobnoj temperaturi (25 °C) može se otopiti oko 40 miligrama čistog kisika, odnosno 8,24 miligrama kisika iz zraka.

Topljivost kisika u vodi pri različitim temperaturama

……………………………

To bi značilo da u litri takve magične vode ima 8.000.000 mg kisika. To je 8 kilograma! Koliki bi tlak trebalo primijeniti da u litri vode otopimo čak 8 kg kisika? Nigdje nisam našao takav podatak. Za usporedbu: pri 4 bara i 25 °C u litri vode može se otopiti oko 160 mg kisika. Nameće se još jedno pitanje praktične naravi − od kakvog bi materijala trebala biti bočica s „oksigeniranom” vodom da bi zadržala sav taj kisik u vodenoj otopini pod golemim tlakom?

Oglas za vodu obogaćenu kisikom kaže da čak 65 posto naše tjelesne mase čini kisik. To je točan podatak, ali je zanemarena činjenica da je najveći dio kisika na koji se misli ustvari sadržan u kemijskom spoju, tj. vodi. A oglas ističe koristi uzimanja elementarnog kisika koji otopljenog u vodi. Naš probavni trakt nije dizajniran za apsorpciju otopljenih plinova, nego hranjivih tvari. (Iz iskustva dobro znamo kuda „progutani” i probavom nastali plinovi izlaze iz tijela.) Da bi u procesu staničnog disanja iskoristili kisik, potrebna su nam pluća. Kisik je jedini kemijski element koji uzimamo i koristimo u životnim procesima u elementarnom stanju – i za to su nam potrebna pluća, a ne crijeva. Svi ostali elementi koje trebamo vezani su u spojevima ili su u ionskom obliku. Samo tri posto elementarnog kisika u našoj je krvi u obliku otopine, ostatak je vezan za proteinsku molekulu − hemoglobin. Dakle, želite li doći do kisika, šetajte prirodom i duboko dišite. Besplatno je.

Nadalje, oglas kaže da se „količina kisika u vodi i zraku smanjila sa 18 na 12 posto (pogotovo u gradovima)”. Volumni udio kisika u čistom zraku je 21 posto, a zbog zagađenja okoliša u nekim ga područjima zaista može biti manje. Ipak, zrak se na Zemlji stalno giba jer ga nose vjetrovi. No, da je ta vrijednost kisika konstantno nevjerojatno niskih 12 posto, kako je navedeno u oglasu za proizvod, ljudski bi rod bio u velikim problemima. Što se vode tiče, topljivost kisika u njoj ovisi o temperaturi i tlaku, a mi ipak ne udišemo kisik iz vode. Ribama je to zasigurno veliki problem.

Oglas tvrdi i ovo: „Dokazano je i da uobičajena hrana (crveno meso, kava, gazirana pića) u procesu probave oslobađa puno vodikovih iona koji se vežu za kisik, te ga tako sustavno kradu organizmu”. Vodikovi ioni ključni su za mnogo biokemijskih reakcija koje se zbivaju u našem tijelu. Uostalom, želučana kiselina je kisela upravo zbog vodikovih iona, pa bi prema teoriji iznesenoj u oglasu sav kisik iz popijene vode obogaćene kisikom svoj put prema stanicama skončao u želudcu jer bi ga vodikovi ioni iz želučane kiseline „ukrali” organizmu.

„Dodan pitkoj vodi, proizvod neutralizira neželjene učinke klorirane vode.” Klor s pitkom vodom reagira dajući vodikove i kloridne ione te hipoklorastu kiselinu (HClO). Upravo je ta kiselina zaslužna za dezinfekciju vode. Znate li kako djeluje? Raspada se na vodikove i kloridne ione i, pazi sad, atomni kisik… A on je taj koji ubija sve nepoželjne mikroorganizme u vodi i ima dezinfekcijski učinak.

SADRŽAVA LI ADITIVE ŠUNKA S NULA POSTO POJAČIVAČA OKUSA I UMJETNIH BOJILA?

 

Natpis na prednjoj strani ambalaže šunke jednog proizvođača deklarira sljedeće: „0 % pojačivača okusa, umjetnih bojila, glutena i soje”. To su aditivi i sastojci oko kojih se u javnosti često diže velika galama, a ujedno su važni ljudima koji boluju od celijaklije ili su alergični. Postavlja se pitanje jesu li istaknuta velika slova tu kako bi nam se odvukla pozornost s teksta deklaracije otisnutog na stražnjoj strani ambalaže. Na tom je proizvodu sve istaknuto u skladu sa zakonskim propisima. Sadržava li ovakva šunka aditive?

Opisani suhomesnati proizvod jednostavno mora sadržavati aditive kako bi opstao na polici u dućanu. Deklaracija na stražnjoj strani ambalaže navodi nekoliko aditiva i za svaki je navedeno čemu služi. Taj je tekst otisnut puno manjim slovima. Prvi je u nizu E326 ili kalijev laktat. Taj je spoj ovdje regulator kiselosti i emulgator. Riječ je o soli mliječne kiseline pa njegova konzumacija nije upitna.

Karagenan (E407) služi kao zgušnjivač. Po svojoj kemijskoj strukturi karagenan je linearni sulfatirani polisaharid koji se ekstrahira iz crvenih morskih algi. Neprobavljiva je tvar koja pospješuje probavu, a iz organizma se izlučuje u nepromijenjenu obliku. Velike doze djeluju laksativno i mogu omesti resorpciju nekih mineralnih tvari (npr. kalija). U rijetkim slučajevima može uzrokovati alergiju.

Slijede tripolifosfati, Na5P3O10 ili K5P3O10 (E451) i polifosfati (E452) koji imaju uloge regulatora kiselosti i stabilizatora. Fosfati u velikim koncentracijama mogu ometati resorpciju kalcija, magnezija i željeza u organizmu, pa redoviti unos većih količina (više od 1,5 do 2,5 g na dan) može uzrokovati smanjenje koštane mase, osteoporozu i taloženje kalcija u organizmu.

Na kraju se navodi natrijev nitrit, NaNO2 (E250). Ta je sol konzervans. Kao prehrambeni aditiv dodaje se uz kalijev nitrit, KNO2 (E249), radi inhibicije rasta anaerobnih mikroorganizama te za održavanje lijepe crvene boje mesa i stabilizaciju arome skladištenog mesa. U organizmu nitriti nastaju enzimskom redukcijom nitrata pod utjecajem crijevne mikroflore. U kiseloj sredini (npr. u želudcu) ili pri temperaturama višima od 130 °C (npr. pri prženju hrane) nitriti se pregrađuju u nitrozilov kation koji ima sposobnost nitrozacije sekundarnih i tercijarnih amina, pri čemu nastaju kancerogeni nitrozamini. Istim mehanizmom nitroziranja stabiliziraju mioglobin, crvenu boju iz mesa, te time sprječavaju da skladišteno meso izgubi boju. Pretjerana konzumacija nitrita može uzrokovati zdravstvene probleme. Primjerice, nitriti organizmu ometaju transport kisika u krvi, jer prevode hemoglobin u inaktivni oblik – methemoglobin. Nitriti stoga pokazuju akutnu toksičnost u količinama oko 0,5 grama. Dojenčad ima nižu aktivnost enzima o NADH ovisne methemoglobin-reduktaze koja katalizira povratak hemoglobina iz methemoglobina, pa upotreba nitrita nije dopuštena u hrani za djecu. Istraživanja također pokazuju da nitriti mogu uzrokovati širenje krvnih žila i snižavanje krvnoga tlaka te uzrokovati sindrom hiperaktivnosti u djece.

Ostaje još jedan detalj – proizvod se oglašava kao šunka bez glutena. Gluten je protein iz pšenice, raži i ječma i tamo služi kao „ljepilo”. Njega ne smiju jesti osobe s celijaklijom, a svi ostali, što je većina populacije, s glutenom nemaju nikakvih problema. Otkud gluten u šunki? U prehrambenoj se industriji gluten često koristi kao aditiv ili aroma na glutenskoj podlozi, a ovdje nam proizvođač daje informaciju da tu tvar nije koristio u obradi šunke.

To što je na proizvodu iznimno upečatljivo označeno da nema pojačivača okusa i umjetnih bojila ne znači da u njemu uopće nema aditiva. Zato čitajte i tekst otisnut sitnim slovima.

MAJONEZA BEZ EMULGATORA

 

Vjerujete li reklami na majonezi koja kaže da je „bez emulgatora, konzervansa i aroma”? Za odgovor na to pitanje nije vam potrebno čak ni osnovno znanje kemije, nego iskustvo iz kuhinje. Svi koji su barem jednom u životu napravili domaću majonezu odmah će shvatiti o čemu je riječ.

Majoneza je školski primjer emulzije i najvećim se dijelom sastoji od suncokretova ulja i nešto vode, a to dvoje nije moguće pomiješati bez emulgatora. (Uostalom, probajte i sami pomiješati ulje i vodu, dobro promućkajte i promatrajte što se zbiva.) Nadalje, svaka bi se majoneza vrlo brzo pokvarila bez konzervansa, a rok trajanja ove s fotografije je do 27. 6. I nije baš bljutava, nego ukusna i vrlo aromatičnog okusa. Gdje je kvaka? Na deklaraciji su svi sastojci navedeni „imenom i prezimenom”, jer bi E-brojevi najvjerojatnije prestrašili kupca. Majoneza, naravno, ima emulgator (6,6 % žumanjka) i konzervans E260 (na deklaraciji je naveden kao octena kiselina) i regulator kiselosti E334, tj. vinsku kiselinu (koja ovdje služi i kao antioksidans).

Aroma majoneze potječe od svih navedenih sastojaka uz dodatak soli, šećera i senfa. Ali koga briga, kad nas reklama na proizvodu uvjerava da je majoneza bez arome. I opet je na proizvodu vidljivo označeno da nema emulgatora, konzervansa i aroma, što ne znači da u njemu uopće nema aditiva.

UMJESTO ZAKLJUČKA

Svi znamo što pretjerana konzumacija šećera ili soli radi organizmu. Za to nam ne treba nikakva dodatna informacija o štetnosti tih tvari na deklaraciji bombona, gaziranog napitka, čipsa, polutrajnoj kobasici itd. Isto vrijedi i za aditive koji se prerađenoj hrani dodaju u okviru tehnoloških potreba i zakonskih propisa, jer mnogi proizvodi koje nalazimo u dućanima ne bi bili mogući bez emulgatorskih soli, konzervansa, antioksidansa, zgušnjivača, umjetnih sladila itd.

Uvijek čitajte deklaraciju na proizvodu! Ona kupcu pruža važne informacije o sastavu proizvoda i upozorava na rok trajanja. To je posebno važno ako zbog zdravstvenih problema kupac mora izbjegavati određene tvari.

……………………………..

Na potrošaču je da se angažira i prouči deklaraciju te se informira o tvarima dodanima u proizvod. Za to ne trebate biti kemičar, jer su nam sve informacije lako dostupne, ako znate što i gdje treba tražiti. Svatko od nas bi svjesnim i odgovornijim odabirom namirnica trebao štititi svoje zdravlje, jer konačna je odluka konzumirati ili ne samo i isključivo na nama.

……………………………..

LITERATURA: Vinković Vrček, I., Lerotić, D.: Aditivi u hrani − vodič kroz E-brojeve, Školska knjiga, Zagreb, 2010.

Piše: Goran BUKAN, Urednik za kemiju u Školska knjiga