30 stu Liječenje pretilosti pomoću stanica masnog tkiva?
Američki znanstvenici otkrili su protein koji djeluje kao sklopka i „odlučuje“ hoće li se prekursori masnih stanica razviti u bijelo masno tkivo koje pohranjuje suvišnu energiju ili smeđe masno tkivo koje ju sagorijeva. Ovo otkriće moglo bi dati temelje novim principima liječenja pretilosti. Postavljaju se i brojna nova pitanja, primjerice, je li moguće reprogramirati stanice bijelog masnog tkiva?
Smeđe masno tkivo proizvodi toplinu potrebnu za održavanje svih funkcija u tijelu. Zbog toga djeluje protektivno kod pretilosti i dijabetesa. Pritom sagorijeva kalorije, dok bijele masne stanice rade upravo suprotno i pohranjuju višak unesene energije u trigliceride. Prevelik tjelesni postotak takvog tkiva uzrokuje metaboličke poremećaje, inzulinsku rezistenciju i srčane bolesti. Smeđe masne stanice sadrže manje čestice lipida i mnogo mitohondrija (organela koji ih troše). Mitohondriji sadrže i pigment sa željezom koji boji stanice karakterističnom smeđom bojom.
Sve donedavno znanstvenici su vjerovali da samo novorođenčad ima smeđe masno tkivo. Nova istraživanja pokazuju da se ono u malim količinama nalazi i kod odraslih na različitim mjestima u tijelu te da nam pomaže u adaptaciji na hladnoću. Ključno je saznanje da se oba tipa masnih stanica razvijaju iz istog prekursora, i da postoji proteinska sklopka koja donosi odluku o njihovoj diferencijaciji. Postoji li način kako da je iskoristimo i pojačamo diferencijaciju smeđeg masnog tkiva i sagorijevanje energije?
Ta sklopka je zapravo transkripcijski faktor Ebf2 (skraćeno od Early B Cell Factor 2) koji regulira aktivnost receptora PPAR-γ. On je u velikoj količini nađen upravo u smeđim masnim stanicama. Znanstvenici su odlučili istražiti što bi se dogodilo da se ona uključi u kulturi bijelih masnih stanica koje se nisu potpuno razvile. Kao rezultat su dobili „reprogramirane” stanice koje su koristile više kisika i imale više mitohondrija.
Drugim riječima, reprogramirane bijele masne stanice imale su sva svojstva normalnog smeđeg masnog tkiva. Daljnja istraživanja provedena su na miševima kojima je manipulacijom Ebf2 značajno promijenjen metabolizam.
Kako ovu studiju primijeniti na ljude? Postoje saznanja o tome da su viši BMI i životna dob usko povezani s manjim udjelom smeđeg i većim udjelom bijelog masnog tkiva. Ebf2 bi mogao povećati ovaj omjer u korist metabolički aktivnih smeđih masnih stanica.
U razvoju terapije javlja se i problem zbog toga što nije nađeno vezno mjesto na DNA za Ebf2. Pokušava se pronaći sličan protein koji bi stimulirao aktivnost tog transkripcijskog faktora. Kao meta za lijekove proučava se i slična proteinska sklopka UCP1 koja pojačava sagorijavanje masti.
Gaela Szabo, cand. mag.pharm