26 velj Iritabilni sindrom crijeva i tretman probioticima

Iritabilni sindrom crijeva (Irritable Bowel Syndrome – IBS), znan i kao spastični kolon, intestinalna neuroza i mukozni kolitis, okarakteriziran je abnormalnim kontrakcijama mišića tankog i debelog crijeva. U tom je stanju gastrointestinalni trakt osjetljiv na mnogo podražaja, uključujući stres, prehranu i lijekove. Ta osjetljivost rezultira neregularnim mišićnim kontrakcijama koje interferiraju s normalnim protokom hrane i otpadnih tvari. Hrana i fekalije prolaze brzo kroz crijeva te najčešće vode do dijareje. Jake kontrakcije rezultiraju grčevima (često jako bolnim) u donjem dijelu abdomena.

Trenutačna definicija IBS-a postignuta je konsenzusom na međunarodnom radnom skupu stručnjaka u Rimu 1989.
Kriteriji definirani u Rimu su:
najmanje tri mjeseca neprekinuto ili često pojavljivanje simptoma abdominalne boli, a to su:
– olakšanje nakon stolice
– promjena konzistentnosti stolice
– promjena učestalosti stolice

uz dvije od sljedećih promjena:
– promjene u učestalosti stolice (>3 puta na dan ili <3 puta na tjedan)
– promjene u sastavu stolice
– promjene u prolazu stolice (napetost/naprezanje, osobita nužda, nepotpuno pražnjenje)
– prolazak sluzi
– abdominalna nadutost.

Kronično stanje
IBS je kronično stanje koje se uvijek iznova vraća, neki čak kažu da se ono pojavi kod svake odrasle osobe bar jednom u životu. Studije pokazuju da od 10 do 20 posto svih odraslih ljudi pati od navedenih simptoma (abdominalna bol, nadutost, neredovito pražnjenje crijeva), što odgovara broju od 25 do 30 posto svih pacijenata koji dolaze na gastroenterološki pregled. Simptomi se počinju javljati prije 35. godine u 50 posto pacijenata, a u 40 posto pacijenata od 35. do 50. godina. IBS je prepoznat i u djece, a mnogi pacijenti mogu pratiti početak pojavljivanja simptoma sve do djetinjstva. Početak simptoma u starijoj dobi je rijedak.

Uzrok IBS-a bunio je znanstvenike gotovo dva stoljeća. Postoje mnogi faktori koji povećavaju vjerojatnost oboljenja od simptoma IBS-a, kao npr. hranidbene navike, disbalans endorcina, smetnje u intestinalnoj flori, poremećaji u apsorpciji, postoperativne promjene i psihosomatski utjecaj.

Unatoč mnogim istraživanjima, ne postoje studije koje bi pokazale uvjerljive patogeneze, a i kliničko iskustvo je daleko od toga. Prehrambeni problemi i motorički poremećaji nastali zbog izmjene percepcije, kao i psihički poremećaji, navode se kao ozbiljni patogeni faktori. Jedini dokazan uzročni faktor bio je težak slučaj gastroenteritisa, pogoršan velikom nervozom. Također je smatrano da su i upalne stanice imale centralnu ulogu u patologiji i fiziologiji IBS-a. Ta je teza temeljena na činjenici da su hormoni vezani uz stres (kao npr. epinefrin), čiji se broj povećava u stanju nervoze i nelagode, rezultirali otpuštanjem određenih upalnih citokina, uključujući interleukine 1 (IL-1) i 6 (IL-6).

Dijagnostika

Za mnoge pacijente koji pate od IBS-a, te koji su već bili kod specijalista, izlječenje, pa čak i samo prihvaćanje dijagnoze čini se kao nedostižan cilj, jer niti jedan lijek dokazano ne djeluje na IBS do sada. Zbog toga su liječnici morali odvratiti od uporabe skupih, sustavnih lijekova, čije su posljedice još problematičnije i teže od same bolesti.4
Međutim, napredak u modernim laboratorijskim dijagnostičkim tehnikama promijenio je predviđanja i režim liječenja IBS-a. Praktične metode otkrivanja abnormalnosti u crijevnoj flori i u žučnoj sluznici od nedavno se koriste u modernim dijagnostičkim metodama kako bi otkrili kompleksne uzroke upale crijeva. I eksperimentalni rad i rad na terenu zaslužni su za dokazivanje parametra značajnih u dijagnostici upalnih poremećaja crijeva i žuči.5 Npr, oštećenje indukcije beta-defensina u uzorcima fekalija kod ljudi smatrano uzrokom manjka funkcije sluznice.6 No, s druge strane, poboljšanje u povećanju broja beta-defensina vidljivo je nakon simulacije tretmana probioticima.7
Također je jedan terenski pokus s 69 pacijenata iz medicinske prakse pokazao izlučivanje alpha-1-antitrypsin u fekalijama, koje služi kao važan laboratorijski parametar u determinaciji i dijagnozi propusnih crijeva kontrolom fekalija.8 Detekcija povećane permeabilnosti crijeva pomoću parametara vezano je uz rastuću vjerojatnost preosjetljivosti na hranu.9 Terenski rad pokazuje da je ozbiljna preosjetljivost na hranu često povezana s IgG4 reakcijama. Samo je mala podgrupa pacijenata IBS-a patila od pojačane preosjetljivosti na hranu vezanom uz IgE reakcije.10 Uz alpha-1-antitrypsin, lysozyme služi kao vjerodostojan parametar u dijagnozi upale crijevne sluznice vezane uz neutrophil granulocytosis i monocytosis.5 Imajući na umu da se smatra kako upalne stanice igraju važnu ulogu u patologiji i fiziologiji IBS-a, takvi visoko osjetljivi dijagnostički parametri mogu otkriti više patogenih aspekata IBS-a.

Izbjegavanje nesnošljive hrane
Liječenje IBS-a lijekovima trebalo bi biti usmjereno na najproblematičnije simptome (konstipacija, dijareja, bolovi i grčevi). Neki pacijenti mogu steći znatnu korist od alternativnih načina liječenja, kao što su to bihevioralna terapija ili biofeedback, učenje upravljanja stresom i hipnoza. Osim terapije probioticima, koja će u daljnjem tekstu biti raspravljena, nedostatak nesnošljive hrane smatran je jednim od najperspektivnijih koraka u terapiji. Na primjer, uskraćivanje mliječnih proizvoda i voća smatrano je učinkovitim kod nesnošljivosti laktoze i fruktoze, a može se primijeniti u više od 20 posto svih slučajeva koje susrećemo u praksi. Nove studije pokazale su da se nesnošljivost glutena ne pojavljuje samo u pacijenata s celijakijom. Pacijentima s pozitivnim serološkim testovima savjetuje se da smanje (ili potpuno izbace) unosa žitnih proizvoda na određeno vrijeme.

Važna karakteristika IBS-a je tendencija poboljšanja stanja placebom: u kliničkim istraživanjima postotak reagiranja na placebo bio je od 40 do 70 posto. To potvrđuje promjenjivost bolesti i potiče raspravu.
Pacijenti s IBS-om i simptomi kao što su to najčešće konstipacija, ponekad su potpomagani dijetalnim dodatkom vlakana, ali ti dodatci nisu bili uspješni u liječenju IBS-a prema istraživanjima dvoslijepim pokusima.

Nema učinkovitog medicinskog načina liječenja IBS-a te se mnogi pacijenti oslanjaju na promjenu prehrane, kao na primjer unos vlaknastih dodataka, koji reguliraju probavu, ili izbjegavanje hrane koja izaziva vjetrove.

Obećavajući rezultati 
Samo je nekoliko studija objavljeno na temu učinaka probiotika kod IBS-a, no sve su dale obećavajuće rezultate.
Probiotički dodatak prehrani na bazi šipka s mliječnom kiselinom i fermentiranom zobenom kašom koja sadrži L. plantarum 299v propisan je pacijentima s iritabilnim sindromom crijeva u dvoslijepim, placebo kontroliranim studijama. Pacijenti su podijeljeni u dvije skupine; prvoj skupini dan je sličan voćni napitak bez L. plantarum. Pacijenti su konzumirali taj proizvod četiri tjedna. Abdominalno napuhavanje znatno se smanjilo u liječenoj grupi, za razliku od placebo grupe. Bolovi su se znatno smanjili u obje skupine. Dvanaest mjeseci nakon tretmana liječena je skupina još uvijek osjećala sveukupno poboljšanje gastrointestinalnih funkcija, za razliku od placebo skupine.
Niedzielin i Kordecki proveli su još jednu studiju u kojoj su također primjenjivali L. plantarum 299v. Rezultati su pokazali redukciju simptoma abdominalne boli i konstipacije, za razliku od placebo skupine.
Ukrižena, dvoslijepa, placebo kontrolirana studija s djecom koja boluju od kronične, neprebolive, povratne, jake abdominalne boli, pokazala je malu, ali statistički važnu redukciju boli u pacijenata liječenih s LP299v, za razliku od kontrolne skupine.
Brigidi sa suradnicima proveo je klinički pokus s 10 pacijenata oboljelih od IBS-a. Tim pacijentima dana je probiotička mješavina od više sojeva, bifidobakterija, laktobacila i Streptococcus thermophilus.
Prvi rezultati indicirali su da je unos tih probiotičkih sojeva poboljšao kliničku sliku i izmijenio sastav i biokemiju fekalnih mikroba. Uočeno je znatno povećanje laktobacila, bifidobakterija i Streptococcus thermophilus kao posljedica probiotičke terapije, a broj enterokoka, koliforma, Bacteroides i Clostridium perfringens nije se znatno promijenio. Kao dodatak tome, povećala se fekalna ß-galaktosidaza i smanjile urearne aktivnosti kao rezultat promjene u intestinalnoj mikroflori induciranoj unosom probiotika.
Klinička istraživanja o utjecaju probiotika na redukciju i tretiranje simptoma IBS-a pokazala su varirajuće rezultate. No abnormalnost mikroflore u pacijenata s IBS-om pokazuje da je terapijski pristup s probioticima u potpunosti opravdan.
Potrebne su daljnje studije kako bi otkrile više o patogenezi IBS-a. Korištenje novootkrivenih kliničkih/laboratorijskih parametra kao što su beta-defenzin, alfa-1-antitripsin i lizozim može pridonijeti daljnjim podacima koji bi objasnili ovaj, gotovo nepoznat sindrom.

Daljnja klinička istraživanja
Tek je nedavno zasnovano Međunarodno društvo za znanstvena istraživanja o probioticima (The International Society for Scientific Research in ProBiotics – IFPP) s namjerom promoviranja daljnjih kliničkih studija vezanih uz korištenje probiotika u tretiranju upale crijeva i IBS-a.
Već je napravljeno kliničko istraživanje uz korištenje proizvoda Omni Biotic Stress Repair (Ecologic 326) s više probiotičkih sojeva, koji je već pokazao dobre rezultate kod tretiranih pacijenata. Uz smanjenje kliničkih simptoma, istraživanje će se usredotočiti na patogenezu IBS-a i promjene na spomenutim parametrima.

*studija je rađena za potrebe Instituta Allergosan i Vitality International Products u Grazu

Autori:
Dr.med Claus Muss
Augsburg, Germany

Linda Mulder
Amsterdam, Netherlands