18 pro Intervju s balerinom HNK Barbarom Novković Novak

Kad ste točno znali da će Vam balet postati nešto više od slobodnih aktivnosti?

Već kao klinka s sedam godina nisam prestajala plesati po kući, a kada sam s devet krenula u baletnu školu, čini mi se da je sve bilo zapečaćeno. Na balet kao slobodnu aktivnost nikada nisam ni pomišljala. To je za mene već kao dijete bio izazov koji sam željela upoznati i savladati do kraja.

Je li balet zaista tako težak, mukotrpan posao?

Balet je zaista težak posao. I tu ne mislim samo na intenzivne cjelodnevne probe, krvave  žuljeve od baletnih špica i vječno ustezanje od slasnih zalogaja. Strašno brzo odrastemo jer je pritisak veliki, tempo nemilosrdan i okruženje izuzetno zahtjevno u postizanju savršenog tijela, pokreta, tehničkih figura, umjetničke ekspresije i još puno toga. U kazalište ulazimo vrlo mladi, emocionalno i psihički nespremni i stoga ponekad imate osjećaj da gubite dodir s realnošću, jer odrastate i stasate u vrlo ekskluzivnom zatvorenom baletnom krugu. No kada se u jednom trenutku prepustite čaroliji tog svijeta raznolikih uloga, bajkovitih inscenacija, šarenilu kostima; ili sasvim suprotno, suvremenim plesnim izričajima koji nose poruke vašeg unutarnjeg bića, sva muka i teškoća nestaje i dobivate ono što publika vidi i osjeti -eteričnu, laku, nasmješenu balerinu

Sjećate li se svog prvog nastupa?

Moj prvi nastup je bio još kao djevojčica u baletu “Romeo i Julija” u ulozi paža. No onaj pravi prvi, u baletu “Giselle” u ulozi vila baletnog ansambla. Moram priznati bilo je prilično napeto jer bez obzira na potpunu izvježbanost, faktor uzbuđenja bio je presnažan za mene tada. Nisam ništa pogriješila, ali sam bila uvjerena da sam to mogla otplesati i bolje. Tako je to i dan danas u većine balerina – težimo savršenstvu.

Što vam pruža balet, bez čega ne biste mogli živjeti?

Balet mi pruža slobodu. U trenutku kada sam na sceni ništa drugo ne postoji. Prepuštam se umjetničkoj ekspresiji, poistovjećujem se s ulogom i uživam u fizičkom i duhovnom osjećaju kojim vas ples može počastiti. Tad sam sigurna i zaštićena a bez toga se teško živi.

Kako se čovijek osjeća nakon predstave ? Je li to samo fizička iscrpljenost ili i emotivna jer si dao sve od sebe ?

Čovjek se osjeća potrošeno ali zadovoljno. Velika je stvar biti u dodiru s publikom koja ti momentalno prenosi poruku o svom doživljaju. Često je to iscjeljujuće. I kada daš sve od sebe nije ti žao ako se dese neke nepredvidive situacije ili pogreške. Tijekom karijere naučiš se nositi s raznim umorima i iscrpljenostima, no bitno je pratiti svoje tijelo i dati mu odmora i hrane, voljeti ga, kako bi i dalje bilo sposobno za izazove.

Kojem se plesaču najviše divite i s kojim biste najradije plesali?

Nekada sam se divila Isodori Duncan i njezinoj imaginaciji, improvizaciji i slobodi pokreta, a danas, kada poznajem plesačev put, divim se svakome predanom baletnom umjetniku. Još uvijek obožavam plesati i zgrabila bih svakog partnera i podijelila s njim jedan ples.

Što mislite kamo će Vas put odvesti nakon plesne karijere?

Pa evo, to dolazi svaki čas. Osjećam da mi put kreće pedagoškim smjerom. Željela bih podići zanimanje za plesnu umjetnost, upoznati djecu i odrasle s dobrim stranama bavljenja tjelesnim aktivnostima. Postoji način kako današnjoj djeci pomoći s njihovim poremećajima pažnje, problemima u socijalizaciji i pasivnim tonusima tijela, pomoću plesa i glazbe. I onda se vratiti na stari san o svojoj vlastitoj kompaniji i koreografiranju.

Otvorili ste plesnu školu, kako se osjećate u ulozi pedagoga? Vaša plesna škola namjenjena je svim generacijama. Kako je raditi s klincima? Imate i grupu za odrasle.

Često sam se u životu zatekla kako žestoko kritiziram školski sustav, bilo baletni bilo osnovnoškolski i drugi. Sada s druge strane ogledala, imam priliku nešto i napraviti. Moj način rada ide prvenstveno za nepovređivanjem djetetove osobnosti što je u klasičnom baletu izuzetno teško, jer je tehnika plesa puna strogih pravila i zakona bez kojih je nemoguće izvesti pojedine korake, vrtnje, skokove. Motivacija je jedan od najbitnijih segmenata u djece. Isto tako i odraslih, koji iz ovih ili onih razloga kreću u svijet baleta u kasnijim godinama. Obično se radi o ljubavi, staroj ili novoj tek probuđenoj da pokrenemo svoja tijela zarobljena u nekoj uredskoj stolici. Njima pripremam izuzetnu kombinaciju joga rastezanja i baletnih vježbi jačanja mišića, ravnog držanja i samouvjerene prezentacije. Svoju stručnost i baletno znanje prenosim s puno ljubavi, a znam da će moji polaznici vježbati zajedno sa mnom strpljenje i upornost. Radujem se novim pedagoškim rješenjima kao što je Brain Gym, lako ga je integrirati i prava je blagodat za djecu.

Udani ste za Ivicu Novaka rogista, u ansamblu HNK; mislite li da je lakše funkcionirati s muškarcem koji se bavi sličnim poslom?

Moj suprug je hornista Simfonijskog orkestra HRT-a i zaista nas povezuje mnoštvo umjetničkih, kulturnih, a sada i pedagoških tema, jer u glazbenom dijelu NN studija on predaje svoj instrument rog, i to je uvijek neiscrpno vrelo naših razgovora pa i životnih smjernica. No ponekad kada buknu naši karakteri, izazvani umorom, nestrpljenjem i inim stresovi današnjeg života ne pomaže niti jedna umjetnička muza.

Jedu li balerine doista malo jedu ili je sve stvar konstitucije i genetike?

To je zaista stvar konstitucije i genetike. Imala sam sreće sa svojim metabolizmom i uglavnom nisam imala problema s težinom pa se tako nisam ni mučila sa silnim dijetama. No isto tako je zaista puno balerina koje strogo paze na doslovno svaki zalogaj, upoznate su sa puno agresivnih dijeta, i bez obzira na svakodnevno vježbanje ideal mršavosti u baletu nekada dovede i do ozbiljnijihzdravstvenih poremećaja.

Postoji li menu posebno prilagođen balerinama prije nastupa?

Jedno kratko vrijeme u baletu smo se dotaknuli i stručne, nutricionističke podrške koja nas je upoznala s time da jednostavno za naše velike fizičke i psihičke napore potrebni su suplementi, odnosno da iz hrane ne možemo dobiti sve što je potrebno kako bi naše tijelo odrađivalo te zahtjevne aktivnosti uspješno i zdravo. Inače, prije predstave balerine jedu malo barem sat vremena prije ili uglavnom ništa. Posežemo za kockicom čokolade i kavom, jasno, nečim što brzo “diže”. Danas gledam na to malo drugačije i hranim se drugačije s puno svježih voćnih i povrtnih sokova i znam kako oni “dižu”.

Koliko se kilograma izgubi tijekom jedne predstave?

Balerine znaju izgubiti po kilu do dvije, ovisno o težini uloge, najviše kroz znojenje, odnosno tekućinu iz tijela.

Kako se psihički priprema balerina prije nastupa? Joga ,meditacija,video igrice..?

Balerina ima svoju rutinu od ulaska u kazalište barem sat i pol prije predstave, posvećena je samo sebi, frizerke joj rade frizuru, šminkanje (većinom same), zatim nezaobilazne vježbe zagrijavanja, oblačenje kostima i odlazak na scenu ranije kako bi ponovili koreografiju i škakljiva tehnička mjesta. Uvijek se nađe trenutak za disanje kako bi se postigla mirnoća, a tu je i nezaobilazni toj, toj, toj – sretno, drži se, koji jedni drugima zaželimo tik prije dizanja zastora.

Rodili ste tri sina; koliko vam je teško bilo vratiti se u formu balerine, imate li kakav savijet kako vratiti staru liniju nakon poroda?

Nakon prvog poroda bilo mi je vrlo lako se vratiti, jer mi je put povratka bio nepoznanica i motivacijski izazov, a i godinica je bilo manje. Drugi put osjećam da se i nisam vratila na onaj vrhunac od prije, a ovaj treći tek se vraćam i moram priznati ide mi vrlo teško. Nije problem u kilaži, to sam vrlo brzo sredila s obzirom na gomilu obaveza, nego u tome što tijelo stari, nema više te gipkosti, izdržljivosti i brzine. Osim toga i prioriteti se mijenjaju: velika obitelj, poželiš nešto drugo, kao što je pedagogija i rad na vlastitim kreacijama u mom slučaju. Dobro je to što smo naučili biti uporni i ne odustajati tako lako u traženju svog puta povratka ili promjene.

Primjećujete li da se stvari mjenjaju i u baletu; naime, negdje sam pročitala kako je nekada bio posve drukčiji odnos plesača i koreografa. Svi ti veliki koreografi radili su koreografije baleta za plesače. S druge strane, u današnjim koreografijama prevladavaju masovne scene s vizijama koreografa u koje se svi drugi moraju uklopiti, a mi koji smo u publici često se zapitamo što je zapravo koreograf time želio reći. Kako vi razmišljate?

Puno se stvari promijenilo u baletu i mijenja se još uvijek. Imate pravo za odnos plesača i koreografa, ali to je iz toga razloga jer danas se više ne njeguje kult ličnosti i staus kakav su imale heroine baleta Pavlova, Pliseckaja, ili Nurejev, Barišnjikov. Nekako danas, iako je balet otišao daleko naprijed u tehničkom smislu, rade se vrhunske produkcije glazbe, svjetla, scene i kostima, sve to podliježe zakonima tržišta i isplativosti. Tada nestaje te velike magije i velikih magova baletne umjetnosti. No ostaju nam ipak male magije koje znatiželjnu publiku odvedu ponekad na nerazumljiv teritorij eksperimenata, osobnih imaginacija, samodopadne estetike ali one dobre, najbolje pamtit ćemo i u desetljećima koja dolaze.

S Barbarom Novković Novak razgovarala Hrvojka Becker; www.zdravaprehrana.info