25 ožu Dijabetes tip 3

Poznatiji je pod nazivom Alzheimerova bolest, koja u svojoj osnovi ima rezistenciju na inzulin i faktor rasta sličan inzulinu, što do smanjenja razine glukoze u mozgu.

A bez glukoze, koja je gorivo za mozak, nema života.

Prošli tjedan održala sam predavanje za oboljele od dijabetesa, koji imaju svoju udrugu te se aktivno uključuju u savladavanje svoje bolesti. Oboljeli su obično gladni znanja, žele se što bolje liječiti, i to ne samo lijekovima, nego žele saznati i kako promjena životnog stila utječe na njihovu bolest i što sami mogu učiniti kako bi bili zdraviji.

To nije staračka tegoba
Većina ljudi zna da šećerna bolest nastaje ako autoimuni proces napadne beta stanice gušterače i one prestanu proizvoditi inzulin.
Drugi tip šećerne bolesti je posljedica dugotrajnog viška inzulina u krvi, kada organi počnu pokazivati otpornost na inzulin. Naime, iako inzulina ima dovoljno (zapravo i previše), stanice ga ne prepoznaju jer su ugasile receptore. Taj tip šećerne bolesti nazivamo dijabetes tipa 2. Nekada se zvao starački, a danas je prisutan u svim dobnim skupinama, pa ga ne smatram isključivo vezanim uz starenje. Njegov uzrok je dobro poznat – previše ugljikohidrata u prehrani – koji drže razinu inzulina povišenom i dovode do gašenja receptora. Mnogi organi mogu biti napadnuti inzulinskom rezistencijom, a među prvima su jetra (masna jetra). Steatoza jetara može dovesti do ciroze i trajnog gubitka jetrene funkcije, a najčešće se pronađe na ultrazvučnoj kontroli. Tada se vide jetra promijenjene strukture. Nalazi jetrenih enzima mogu biti normalni, a jetra mogu biti bolesna.

Kako su ona glavni metabolički organ, koji mora preraditi sve što unosimo u tijelo i na tijelo, naša želja je da jetra budu zdrava. Nakupljanje pogrešnih metabolita može dovesti do aktivacije mnogih loših gena i pojave bolesti. Danas znanost zna da je pojava tumora usko vezana uz inzulinsku rezistenciju, te je najbolja prevencija nastanka novotvorina kontrola razine šećera u krvi.

No, moju znatiželju utažila je nova bolest: dijabetes tipa 3, kako danas znanstvenici nazivaju Alzheimerovu bolest, gdje se zapravo radi o rezistenciji na inzulin i na faktor rasta sličan inzulinu (IGF-1). Rezistencija na ta dva spoja dovodi do smanjenja razine glukoze u mozgu, što je za mozak pogubno, jer je njegovo jedino gorivo – šećer. Ako nema goriva, stanice doživljavaju metabolički stres, doslovce se grče, stvaraju puno slobodnih kisikovih radikala, degeneriraju, talože i stvaraju proteine koji predstavljaju dokaz postojanja Alzheimerove demencije.

Danas svi mislimo kako je Alzheimerova demencija neizlječiva. Dosta mojih pacijenata čiji su roditelji bolovali od tog poremećaja, strahuju da će se to i njima dogoditi. Znanost definitivno povezuje inzulinsku rezistenciju tj. dijabetes tipa 2 sa Alzheimerovom bolešću, tj. dijabetesom tipa 3. Pacijenti koji boluju od hiperglikemije povezane s rezistencijom stanica na inzulin imaju 50% veći rizik za obolijevanje od Alzheimerove demencije nego zdravi ljudi. To je značajan podatak koji sve sa tipom 2 treba ozbiljno zabrinuti.

Iako danas postoje lijekovi koji smanjuju tu rezistenciju, oni ipak ne mogu do kraja ozdraviti oboljelu osobu. Ono čega se oboljeli od šećerne bolesti najviše boje je hipoglikemija, ne hiperglikemija. Hipoglikemija je opasno stanje kada tijelo brzo reagira i gasi se, te može završiti i gubitkom svijesti, ali i vitalnih funkcija. S druge strane, hiperglikemija nema tako brz i akutan tijek, ali u konačnici sporo, ali sustavno, dovodi do inflamacije, oksidacije i nakupljanja slobodnih kisikovih radikala. U slobodnom prijevodu, možemo reći da nam tkiva hrđaju. Kada su znanstvenici miševima uštrcavali nitrozamine u mozak, njihovi su miševi obolijevali od Alzheimerove demencije. A te spojeve nalazimo u konzerviranoj i procesuiranoj hrani. Dakle, povezanost hrane i bolesti danas se svakodnevno dokazuje. U šali znam reći da ljudi traže znanstveni dokaz da je kelj zdrav, a krafna nezdrava, jer ne žele vjerovati da i zdravorazumski mogu dokučiti tu istinu.

Zašto je važan ‘brain fitness’?
Osim hrane, i tjelovježba ima velik utjecaj na pojavu inzulinske rezistencije. Tjelovježba je smanjuje. Naša poznata neurologinja, akademkinja Vida Demarin, nedavno je na jednom predavanju spomenula ‘brain fitness’. To znači da, ako vježbamo mozak, definitivno usporavamo njegovu degeneraciju. Pogubno je vidjeti ljude u kasnim 80-tim godinama, koji su tjelesno vitalni, no moždano zapušteni. To nije život.

Kvaliteta života proizlazi iz pravilne moždane aktivnosti i dok je god imamo, možemo biti sretni i uživati. Isplati se zdravo jesti, smanjiti unos jednostavnih ugljikohidrata i šećera te vježbati tijelo i mozak kako bismo spriječili sve moguće dijabetese – 1, 2, i 3.

Vaši liječnici mogu biti vaši savjetnici, ali svatko se u konačnici liječi sam, onako kako zna, hoće ili može.

Napisala:
Sanja Toljan, dr.med., ravnateljica Poliklinike Orlando, Klaićeva 8, Zagreb
www.poliklinika-orlando.hr