21 stu Bjelančevinski paradoks
Glavne sastavnice bjelančevina jesu aminokiseline. Devet ih se naziva esencijalnima, što znači da ih tijelo ne može samo sintetizirati već ih moramo unijeti putem hrane.
Konzumiranje veće količine bjelančevina životinjskog porijekla potiče rast i proizvodnju hormona poznatog kao Inzulinu sličan faktor rasta (IGF-1).
Hormon primarno nastaje u jetri i u mišićnom tkivu, a proizvodnju stimulira, GH-hipofizni hormon rasta. Nižu razinu u stanicama hormon IGF-1 nadomješta proizvodnjom u aktivnom mišićnom tkivu.
Hormon IGF-1 važan je u prenatalnom razdoblju i razdoblju puberteta, utječe na razvoj mozga, rast mišića te spolni razvoj. Pradoks je u tome što u odrasloj dobi povišene razine IGF-1 u krvnoj plazmi imaju određeno anaboličko djelovanje (vezano uz izgradnju tijela) i mogu utjecati na oslabljenu funkciju imuniteta, ubrzano starenje, utječu na brži razvoj demencije i Alzhejmerove bolesti. U odraslih žena može utjecati na povećanje razine hormona estrogena i testosterona što je povezano s razvojem bolesti policističnih jajnika i razvojem raka dojke.
Stanice u organizmu neprekidno se repliciraju. U slučaju oštećenja stanice, viša razina IGF-1 poticati će replikaciju stanica. Stimulacijom hormon IGF-1 sudjelovat će u proliferaciji stanice, adheziji, migraciji, invaziji, angiogenezi i metastatičkom rastu – stoga opravdana je pretpostavka da bez stimulacije (više razine) IGF-1 neće doći do razvoja upalnih procesa.
Na sprječavanje stanične sistematske upale prouzročene suviškom slobodnih radikala i singlentnog kisika moguće je utjecati konzumacijom pravilne prehrane. Povezanost visokih razina IGF-1 s pojavom tumora poznata je godinama i u tom smjeru pokrenuta su klinička istraživanja vezana uz interakciju hrane i upalnih procesa te interakciju hrane i gena. Preliminarna istraživanja dala su obečavajuće rezultate. Interakcijom hrane (koja sadrži visoke razine protuupalnih molekula te biljnih nutrijenata) i gena doći će do signalizacije onih gena koji pojačavaju mehanizam ‘popravka’ stanične DNA radi sprječavanja promjena koje bi mogle dovesti do mutacija mijenjajući ekspresiju gena, odnosno interakcije određene hrane i gena mogu utjecati na niže razine IGF-1.
Preporuka bi bila minimalan unos bjelančevina životinjskog porijekla. Soja kao bjelančevinama visokovrijedna biljna namirnica konzumirana u umjerenim količinama nije imala značajan utjecaj na povećanje IGF-1. Cijela zrna soje ili minimalno prerađena hrana na bazi soje (tofu, tempeh) prihvatljiva su, no pokušaj izgradnje mišićnog tkiva koncentratima izolirane sojine bjelančevine nije preporučljiv. Dakle, što više koncentriramo takve bjelančevine, koristeći ih u izoliranom obliku to je njihov potencijal stimulacije IGF-1 veći.
Zasićene masnoće ne povisuju izravno razinu IGF-1, ali indirektno utječu na povećanje razine cirkulirajućeg hormona, dok povećani unos rafiniranih UH, može utjecati na razine inzulina (regulira energetski metabolizam) i posljedično na povećane razine IGF-1
Dobar imunitet je moguće postići i putem unosa bjelančevina biljnog porijekla, bogatih fitokemikalijama koje ublažavaju upalu i oksidacijski stres i time utječu na održavanja niže odnosno za organizam zdravije razine hormona IGF-1.
Hrvojka Becker,ing.prehrambeni tehnolog