30 srp Bihevioralne tehnike kod stanja prejedanja

Dnevnik jedne pacijentice -Što si trebam reći i što trebam učiniti da ne dođe do stanja prejedanja

Važno je da dovoljno rano prepoznate simptome koji dovode do potrebe za prejedanjem, kako bi na vrijeme krenuli distancirati se od poriva za jelom. Dio ”što si trebam govoriti”- sačinjen je od fraza koje bi nam trebale pomoći da spriječimo ulazak u zonu prejedanja. Dio ”što moram učiniti” svodi se na aktivnost kojom se valja zaokupiti kako bi preusmjerili pažnju na neku vrstu ugode, koja bi u prosjeku trebala trajati oko 30min.

Što si trebam govoriti:

Poriv za prejedanjem je poput vala, prvo se uzdiže, a potom spušta i jenjava

Neću jesti sada – čekam večeru

Nakon prejedanja biti ću depresivna, osjećat ću se krivom.

Ne želim biti depresivna.

Kada osjetim da mi dolazi želja za prejedanjem, definiram situaciju. Npr. tužna sam-nisam gladna..teško mi je-nisam gladna..taj osjećaj mogu podnjeti-neću posezati radi toga za hranom.

Što moram učiniti: 

Ispunjavam obrazac dnevnih događanja za samomotrenje i spoznaju o obrascima ponašanja koje činim.

Slušam opuštajuću muziku.

Vježbam.

Tuširam se.

Nazivam prijateljicu.

Idem u šetnju.

Što su obrasci za samomotrenje:

To su liste u koje klijent/pacijent ispunjava svoje dnevne aktivnosti vezane uz namirnice koje je tog dana konzumirao, gdje ih je konzumirao (kod kuće, u restoranu i sl.). U predložak se ne upisuju kalorijske vrijednosti namirnica.Unose se podaci vezani uz svaku epizodu hranjenja-da li je određena epizoda bila prejedanje, obrok u kojem nismo pretjerali s konzumacijom hrane i sl. Sljedeće bilješke odnose se na trenutak poslije unosa hrane: da li smo povraćali, vježbali, osjećali krivnju, koristili laksative i sl. Najčešće je posljednja rubrika u obrascu vezana uz osjećaj koji je izazvao prejedanje: tuga, bijes, stres, anksioznost i sl. Predložak za samomotrenje trebao bi se ispunjavati u stvarnom vremenu.

www.zdravaprehrana.info