31 srp Astaksantin
Astaksantin je narančasto-crveni pigment koji pripada skupini karotenoida, molekularne je strukture vrlo slične luteinu i beta-karotenu, a nastaje sintezom u mikroalgama.
U prirodi ga nalazimo u lososu, pastrvi, morskom raku (kril), plamencu i prepelicama koji ružičastu boju svoga mesa i ljusaka duguju upravo astaksantinu.
Ljudi i životinje ne mogu sintetizirati ovaj karotenoid stoga ga unose putem hrane, a najveći izvor predstavlja mikroalga Hematococus pluvalis koja uzgojena u komercijalne svrhe može sintetizirati i do 30g astaksantina/kg suhe biomase.
Poznato je da fiziološki stres,zagađenje zraka ,duhanski dim, izloženost kemikalijama i UV-zračenju mogu povećati proizvodnju slobodnih radikala koji unutar stanice mogu oštetiti DNK, proteine i membrane lipida.
Karotenoidi su potencijalni biološki antioksidansi koji mogu ”poremetiti” funkcioniranje singlentnog kisika, a za astaksantin se vjeruje da igra ključnu ulogu kao najjači antioksidans među karotenoidima upravo sprječavajući lančanu reakciju formiranja slobodnih radikala koji mogu izazivati degradaciju polinezasićenih masnih kiselina te sudjelujući u zaštiti membrane fosfolipida i ostalih lipida od peroksidacije.
Topiv je u mastima pa ga molekule masti nose izravno do tkiva i organa u našem tijelu: retine, mozga, tkiva dojke, prostate i mišićnog tkiva.
Smatra se da je antioksidativno djelovanje astaksantina 550 puta jače od vitamina E i do 10 puta snažnije od beta-karotena.
Astaksantin i oksidativni stres
Mitohondriji su ‘stanične peći’ u kojima se hrana pretvara u energiju u obliku ATP. Tijekom ovog procesa dolazi do oslobađanja kisika. Oksidativni stres koji dovodi do pojačane funkcije mitohondrija mogući je okidač za mnoge bolesti poput raka, neurodegenerativnih bolesti i sl. upravo radi stvaranja derivata kisika.
Otkriveno je da astanksantin smanjuje inducirani oksidativni stres i štiti stanice od slobodnih radikala povećavajući sposobnost mitohondrija da održi svoju funkcionalnu cjelovitost pod oksidativnim izazovom povisujući razinu stanične energije. Oksidativni stres i upala su povezani su s ”izazivanjem” nekoliko različitih aspekata kardiovaskularnih bolesti jer slobodni radikali pridonose disfunkciji endotela, inicijaciji i progresiji ateroskleroze koja može dovesti do aritmije i srčanog udara. U tom kontekstu otkriveno je da astaksantin svojim antioksidativnim i protuupalnim svojstvima predstavlja prirodni terapijski učinak kod kardiovaskularnih bolesti utječući na smanjenje oksidativnog stresa i inflamaciju (American Jurnal of Cardiology 2008.)
Probijanje krvno-moždane barijere u zaštiti neurona
Na temelju istraživanja koja su pokazala da astaksantin prolazi krvno-moždanu barijeru u sisavaca i tako dospijeva u mozak, japanski znanstvenici nastavljaju istraživati neuroprotektivni učinak koristeći ovaj karotenoid u borbi protiv induciranog oksidativnog stresa koji utječe na neurone oštećenih stanica.
Iniciranjem neurotoksina(MPTP) dolazi do značajnije redukcije dopamina, dok je suplementacijom astaksantina 70% membrana stanica bilo zaštićeno od propadanja. Nadalje terapija astaksantinom značajno inhibira unutarstanične radikale. Temeljem tih rezultata znanstvenici sugeriraju uporabu astaksantina kao učinkovitog nutraceutika u tretiranju neuro degenerativnih bolesti uzrokovanih oksidativnim stresom.
Znakovite rezultate pokazuju studije vezane uz utjecaj karotenoida na dementna stanja. Dnevnim dopunama prirodnog pigmenta astaksantina vidno se smanjuje nakupljanje fosfolipid-hidroperoksida(PLOOH), za koje je poznato da se akumuliraju u eritrocitima kod osoba koje pate od demencije. Studija objavljena u British Jurnal of Nutrition uključila je 30 zdravih ispitanika u dobi između 50 i 69 godina koji su dnevno uzimali 6 i 12mg astaksantina ili placebo kroz period od 12 tjedana.Rezultati su pokazali znatno smanjenje PLOOH u skupinama koje su uzimale terapiju astaksantina i to za 40-50%,dok grupa koja je uzimala placebo nije pokazala značajnije promijene.
Zaključak je da se astaksantin akumulira i apsorbira u eritrocitima gdje također pokazuje svoj antioksidativni učinak (inhibicija PLOOH u eritrocitima)
Fotooštećenje i UV-zaštita
Talijanski znanstvenici usporedili su sposobnosti različitih vrsta karotenoida kod modulacije stanica uslijed djelovanja UVA oštećenja provodeći dva paralelna istraživanja.
Fibroblasti kože bili su izloženi UVA zrakama do umjerene doze što je potaklo povećanje razine slobodnih radikala i drugih reaktivnih tvari te pad aktivnosti antioksidativnih enzima.Time se povećalo oštećenje stanične membrane te denaturacija hemoglobina.
U drugom istraživanju se prije izlaganja suncu tretiralo fibroblaste kože betakarotenom,luteinom i astaksantinom. Unutar 24 sata samo je astaksantin pokazao značajniji fotozaštitni efekt. (Experimental Dermatology ADF.)
I na kraju valja spomenuti brojna istraživanja koja su pokazala da astaksantin može spriječiti rak, oksidaciju katarakte, infekcije s Helicobacter pylori te pomaže kod bolesti dijabetesa. Međutim za potpunije razumijevanje uloge astaksantina posebice u zaštiti ljudskih stanica potrebna su još mnoga istraživanja.
Hrvojka Becker,ing.prehrambeni tehnolog