09 sij. Flavonoidi

Flavonoidi su fitokemikalije sveprisutne u prirodi, od kojih se mnoge pojavljuju u povrću, voću te pićima kao što su čaj, vino, kava i sokovi na bazi voća. Danas je poznato više od 5000 flavonoida.

Pobudili su znatan interes zbog istraživanja koja su pokazala da je konzumacija namirnica bogatih ovim fitonutrijentima povezana s nizom pozitivnih učinaka na zdravlje, osobito kada govorimo o upalama, utjecaju na vaskularne i kognitivne funkcije, dok novije spoznaje navode obećavajuće rezultate kod prevencije raka. Uloga flavonoida povezana je s njihovim kemijskim sastavom. Obzirom da se njihove kemijske razlike očituju kroz osnovnu strukturu, stupanj polimerizacije i vrstu konjugacije prema spomenutoj klasifikaciji, od prehrambenih flavonoida prije svega valja spomenuti i izdvojiti: antocijane, flavanole, flavanone, flavone i izoflavone.

Jedno od glavnih svojstava i funkcija ovih pigmenata jest da se apsorbiraju u tijelu i nakon toga vrlo brzo izlučuju te pridonose detoksikaciji enzima u jetri. Uz već poznate antioksidanse – vitamin C, vitamin E, selen i karotenoide, doprinos flavonoida na antioksidacijski obrambeni sustav može biti značajan obzirom da je ukupan preporučeni dnevni unos u rasponu od 80 do 800 mg. To je relativo visok unos u usporedbi s prosječnim dnevnim unosom vitamina C (70 mg), vitamina E (7 do 10 mg) ili karotenoida (2 do 3 mg). Podsjetimo, antioksidansi su spojevi koji štite stanice od štetnog djelovanja reaktivnih kisikovih vrsta. Disbalans između antioksidansa i reaktivnih kisikovih vrsta rezultira oksidativnim stresom, što dovodi do oštećenja stanica. Oksidativni stres može biti povezan s rakom, starenjem, aterosklerozom, ishemijskim ozljedama, upalama i neurodegenerativnim bolestima (Parkinsonova i Alzhaimerova). Flavonoidi mogu pripomoći u pružanju zaštite protiv ovih bolesti pridonoseći zajedno sa antioksidativnim vitaminima i enzimima postizanju ukupnog antioksidativnog obrambenog sustava u ljudskom tijelu. Posebno značajnu ulogu radi izraženog antioksidativnog djelovanja imaju flavanoli i flavoni. Epidemiološke studije su pokazale kako smanjuju rizik od nastanka raka, bolesti srca i krvožilnog sustava. Neke vrste flavona (luteolin, apigenin) sprječavaju ciklooksigenazu i agregaciju trombocita, što je dokazano u in vitro postupcima.

Terapijske doze i učinci

Pretpostavlja se kako u organizam dnevno unosimo oko 1 g flavonoida, a ovisno o načinu prehrane ta količina može biti veća ili manja. Primjerice, u zemljama Dalekog istoka konzumacija velikih količina čaja (posebice zelenog čaja) doprinosi znatno većem unosu flavonoida u organizam nego što je to slučaj u ostalim dijelovima svijeta. Što se tiče Hrvatske, do prije par godina niz preglednih članaka vezao je visok unos flavonoida u biljnoj hrani sa činjenicom da se kod nas hrana još uvijek najčešće ne uzgaja u staklenicima, već pod direktinim utjecajem sunčeve svjetlosti, što inducira pojačanu sintezu flavonoida. Terapijske doze flavonoida ovise o stanju, odnosno o preventivnim učincima koje želimo postići. Naprimjer, tipično terapijska doza bioflavonoida citrusa jest u rasponu od 1000 do 2000 mg dnevno, dok se kvercetin često koristi u dozama od 400 mg, 3 puta dnevno. Valja spomenuti kako bioflavonoidi citrusa poboljšavaju apsorpciju vitamina C, a općenito, kada je o vitaminu C riječ, flavonoidi ga ‘čuvaju’ od razgradnje.

Suplementacija i njezini eventualni neželjeni efekti

Nema nuspojava koje su povezane s visokim prehrambenim unosom flavonoidaiz biljne hrane, međutim istraživanja pokazuju da prilikom uzimanja suplemenata na bazi ovih biljnih spojeva ne treba pretjerivati. Naime, u dozvoljenim koncentracijama, da ponovimo, flavonoidi spriječavanju oslobađanje štetnih slobodnih radikala i promiču inhibiciju enzima kao što je protein kinaza, što je nužno u procesu stanične diobe. Ipak, velika se većina stručnih radova odnosi na istraživanje bioloških učinaka ovih spojeva in vitro pa tako brojni testovi pokazuju da u visokim koncentracijama pojedini flavonoidi u obliku dodataka prehrani mogu djelovati kao prooksidansi (pogoduju neželjenim procesima u tijelu) i postaju mutageni, što znači da mogu uzrokovati oksidativna oštećenja DNA i oštećenja kromosoma. Također, mogu spriječiti djelovanje niza enzima koji utječu na promjene normalnih tjelesnih funkcija, utječu na metabolizam lijekova i apsorpciju minerala u našem tijelu. Stoga, treba pripaziti. Vrijedi svakako dodati da, općenito gledajući, uporaba dodataka prehrani ima dobru znanstvenu podlogu kao i sigurnost, no ipak postoji potreba za oprezom, a osobitu pozornost valja usmjeriti prema promjenama prehrambenih navika stanovništva, čime se nerijetko može smanjiti sama potreba za suplementacijom. Uzimajući u obzir sve relevantne znanstvane dokaze uporaba suplemenata zahtijeva ujednačen, fleksibilan i pragmatičan pristup, kako bi od potencijalne dobrobiti imale koristi obje strane, i potrošač i proizvođač.

Hrvojka Becker,ing.prehrambeni tehnolog

www.zdravaprehrana.info